Nikola Vlašić i Josip Brekalo svoj su zadatak ispunili. Mladu hrvatsku reprezentaciju odveli su na Euro, tamo gdje nismo bili 15 godina. Sad je vrijeme za onu “pravu”, Dalićevu momčad.
Brekalo je dočekao igrački san - 20-godišnjak koji nikad nije odbio niti jedan poziv reprezentacije, niti jedno okupljanje. Od onog prvoga, kao klinac, pa do, evo, sad i seniorskog, Josip je svaki put dolazio kad je Hrvatska zvala. I ovo mu je najveća nagrada.
Iznimnu brzinu i izdržljivost Josip, koji ove sezone igra odlično, može zahvaliti i - atletici. Kao klinac trenirao je i bio sjajan srednjoprugaš.
- K meni je došao u 1. razredu osnovne škole. Već na prvom treningu ostao sam impresioniran. Takav talent nisam do tada vidio. Tata Brekalo inzistirao je da Josip, uz nogomet, trenira i atletiku. Otac mu je bio velika podrška, vodio ga je na svaki trening i, da nije bilo njega, ne bi bilo ni ovog uspjeha. Kad sam vidio koliko je Josip dobar atletičar, nekako sam želio da se ostavi nogometa i prebaci na atletiku. Nije bio pretjerano visok, bio je onako krhak, pa sam mislio da neće uspjeti u nogometu pored onih ‘grmalja’. Ali uspio je - otkrio je Slaven Petrović, koji je i trener maratonke Lise Nemec.
Josip je atletiku trenirao dvaput tjedno, a na prvo natjecanje odveo ga je upravo Petrović.
- Bila je to kros-utrka na 800 metara. Dok smo se pripremali, rekao sam mu da pazi kako će tempirati snagu jer su svi sudionici bili godinu dana stariji od njega. U toj dobi to je vrlo važno. I dok sam mu objašnjavao, on me prekinuo i rekao: ‘Treneru, ali ja ću danas pobijediti, nemojte se bojati’. Čim je utrka počela, Josip je bio prvi, pobijedio je s takvom lakoćom da je drugoplasirani ostao 70 metara iza njega! Baš se poigravao s protivnicima, koji su kasnije postali reprezentativci. Da je ostao u atletici, bio bi vrhunski srednjoprugaš. Siguran sam da bi ostvario sjajne rezultate na 800 i 1500 metara, vjerojatno i na 5000 m.
Nikola i Josip budućnost su hrvatskog nogometa, zbog njih se možemo nadati da bi rezultati kao onaj iz Rusije mogli biti pravilo a ne iznimka.