Sedamnaestog prosinca 2008. Dinamo je igrao protiv Zagreba. Pobijedio je 3-1, a Mario Mandžukić zabio je u 64. minuti. Bio je to posljednji gol najboljeg strijelca Dinama. Zabio je osam golova.
- Znam da se napadači gledaju kroz golove, a njih nema. Vjerujem da će mi se što prije otvoriti - rekao je Mandžo. Po mnogima najbolji igrač Prve hrvatske lige, ove sezone teško zadržava kontinuitet dobrih igara.
- Mislim da sam posljednje kolo protiv Osijeka igrao dobro. Puno sam pretrčao. Iako, nisam sam na terenu. Bitno je da momčad pobjeđuje - kaže Mandžo.
Ove sezone odigrao je četiri utakmice koje moraju biti putokaz kako igrač kao što je Mandžo mora izgledati u svakom susretu. U Maksimiru protiv NEC-a i Cibalije, u Pragu protiv Sparte te u dresu reprezentacije protiv Engleske.
- Čini se da još spava zimski san - komentirali su navijači napuštajući maksimirski stadion protiv Slaven Belupa.
- Probudi se, Mandžo! - povikao je jedan od njih. Jedan od razloga “spavanja” Dinamov napadač vidi i u gruboj igri.
- Kod nas se prestao igrati nogomet. Svi samo tuku. Treba se igrati zbg publike. U velikoj mjeri na to utječu i suci. Da nametnu svoj stav od početka, ne bi bilo toliko grubosti - misli Mandžukić. Upravo protiv Belupa je umalo ostao bez noge.
- Dan nakon susreta nazvao me Kaja Rogulj i ispričao mi se zbog prekršaja. Rekao mi je da nije bilo namjerno. Prihvatio sam ispriku - završio je Mandžukić.
U nedjelju stiže Šibenik. Tri mjeseca bez gola predug je post. I navijači će opet poslati istu poruku: “Probudi se!”.