Kad je nakon sudara s Narcisseom krajem prvog poluvremena Domagoj Duvnjak pao na pod i uhvatio se za koljeno, na hrvatskoj klupi nastao je muk. Bez svakog drugog nekako možemo, bez Duvnjaka ne možemo...

- Igrao sam 60 minuta, ali nije mi to problem, za reprezentaciju mi ništa nije teško - s prepoznatljivim smiješkom govorio je Domagoj nakon pobjede protiv Švedske u petak.

Dva dana poslije pokazalo se da ima veze. Puno se troši, u ključnim je ulogama i u obrani i u napadu, a igrača koji bi ga zamijenio na pravi način nema. Ili ima, ali Goluža to ne želi. Ako su već na klupi Josip Valčić i Drago Vuković, mogla bi se pronaći koja minuta predaha...

- Trebao sam ga prije izvaditi protiv Francuske, to je moja pogreška - priznao je izbornik.

Nije mu išlo protiv jake francuske obrane, ostao je na samo dva gola. Dobro su ga “istukli”.

- Istina je, nije mi išlo, Francuzi su nas dobro uštopali u napadu - svjestan je Duvnjak.

Stalno je u kontaktu s prijateljem i idolom Ivanom Balićem, često se čuju. Ako su se čuli ovih dana, Ivano mu je sigurno rekao: “Mali, znam kako ti je!” Godinama je on držao sve konce naše igre u svojim rukama. Zaustaviti njega često je značilo zaustaviti Hrvatsku. Danas je tako s Duvnjakom.

- Budemo li igrali obranu kao protiv Francuza u drugom dijelu, neće biti problema u nastavku turnira - kaže Dule.

Netko mora i njemu pomoći.