Karlovićevi i Janičini kritičari nalik su na nogometaše koji simuliraju pa traže da sudac svira penal. Ili da pokaže na centar iako nije bio gol. Gledaju ga onako sa zemlje i, točno im vidiš u očima, ni sami ne vjeruju da će sudac pasti na štos, a opet se nadaju. Jače je od njih. Možda ipak uspije. Gledam ih po zidovima Facebooka. Istresu se, kažu o Karloviću i Janici što već kažu te čekaju da istomišljenici sviraju penal ili gol protiv, nazovimo ih pravim imenom – junaka, neoborivih dokaza što se može postići upornim radom, pa čak i bez talenta, uzora...

Ma, ne računajući ljude koje je Bog pomazao, da nam je svima biti kao Karlović. Uzmi samo da dan ima sati koliko ima, da nešto tih sati čovjek mora odmarati, baviti se koječime, vrijeme za trening je ograničeno. Gledajući Karlovića i dijete vidi što on ne zna odigrati. A osvojio je osam turnira. I dogurao je do 14. mjesta rang liste. Hej, čovječe, odaberi u čemu bi htio biti 14. u svijetu, a onda pogledaj oko sebe, vidi gdje si. Čovjek je bio među 16 na US Openu.

Promisli koliko je morao biti svjestan sebe, koliko otopiti svoj ego, a koliko mudar u planiranju treninga, da servis vježba koliko je nužno da ga odnese do rezultata koje je postigao, a da ostane dovoljno vremena za druge elemente, jer ne možeš servisom vratiti suparnikov servis, nešto moraš odigrati iz polja. Zato su dvije varijante. Po prvoj, prije nego što bih s visoka govorio o Karloviću, dobro bih se nagledao sebe u ogledalu. Predlažem drugu varijantu. Gledao bih se u ogledalo sve dok mi ne bi postalo jasno da o Karloviću ne smijem govoriti s visoka ma da sam i Federer, a kamoli navijač.

Napasti Janicu zbog nastupa u Saboru? Hej, hej, mekše malo. Zato što je sigurno da žena ima najbolje namjere.

I, na kraju, nakon što si ispalio što si imao o Karloviću, Čiliću i Janici, o bilo komu, kako je “sudac” reagirao? Što ti život kaže na tvoju kritiku? Rekao bih da sudac nije ni trepnuo. Igra se dalje, možda već pred tvojim golom.