Zovu ga “Otok ljubavi“. Prema legendi, Cipar je rodno mjesto Afrodite, božice ljubavi, a Marko Antonije ga je darovao Kleopatri kako bi uzgajala egzotične biljke za izradu svog parfema.

To je prvo što ćete čuti kad dođete na Cipar - legende o Afroditi i tolikoj ljepoti da je bio dar posljednjoj kraljici iz drevnog Egipta.

Također, Ciprani se hvale da su dom najstarijeg proizvedenog vina, datira iz 2000. godine prije Krista i zove se Commandaria, po regiji u kojoj je proizvedeno. Radi se o slatkom, desertnom vinu, koje je uvedeno u Guinnessovu knjigu rekorda. Ciprani će otići i korak dalje pa reći da ga je francuski kralj Phillipe 1223. godine nazvao “Apostolom vina”.

Ciprani imaju bogatu povijest i njome se ponose, no i sadašnjost je toliko lijepa i neobična da su neke stvari gotovo nevjerojatne. Primjerice, na otoku ima više mačaka nego stanovnika! No postoji objašnjenje. Naime, legenda kaže da je na otoku bilo toliko zmija da su poslali desetke tisuće mačaka kako bi ljude riješile napasti. No mačkama se, kažu Ciprani, toliko svidjelo na otoku da su se razmnožile i više nikad nisu htjele promijeniti sredinu.

Uostalom, Cipar je mjesto u kojem je 320 dana u godini sunčano, za one zimogrozne idealno mjesto. Čak i u zimskom razdoblju, a to su siječanj i veljača, temperatura je između 15 i 17 stupnjeva Celzijevih. Sezona kupanja na Cipru traje 8 mjeseci - niti jedna druga pomorska zemlja u Europi ne može se pohvaliti tako dugom sezonom. I to ne čudi, jer je Cipar najjužnija točka Europske unije.

No kad se spomene sport, Ciprani naglo zašute. Prvu olimpijsku medalju osvojili su tek 2012. godine u Londonu, a ponosni vlasnik je jedriličar Pavlos Kontides, koji je osvojio srebro. Liga im nije nešto naročito dobra, no oni stariji nogometaši s “pedigreom” mogu zaraditi.

- Cipar je idealna destinacija za starije nogometaše koji su na zalasku svojih karijera, tako da tu ima bivših igrača iz Premier lige, Bundeslige ili Primere. A ti ozbiljniji igrači po boljim klubovima mogu zaraditi 200-300 tisuća eura godišnje - kaže nam Dean Klafurić, koji je bio trener tamošnjeg prvoligaša Ethnikos.

Začudio ga je način na koji Ciprani prate nogomet.

- Ovdje se jako slabo prati domaća liga, to mi je nevjerojatno. OK, utakmice se prate na čak dvije televizije, ali daleko je to od ozbiljne produkcije. Ne znam tko radi snimke utakmica, ali taj nema veze s nogometom. Pa na snimkama se puštaju samo golovi i prekršaji, ništa drugo, to nikad nisam vidio. Ljudi prikažu prekršaj, a onda ne kako je netko iz tog ‘slobodnjaka’ pogodio gredu - kaže Klafurić.

I, da, ako ćete ikad na Cipar, zapamtite da taksisti ne vraćaju ostatak. Primjerice, ako put od pet eura taksistu platite novčanicom od 50 eura, onih 45 eura možete odmah zaboraviti. To se, kažu Ciprani, smatra napojnicom.