Bivši hrvatski izbornik i današnji trener Monaca Niko Kovač (49) u razgovoru za L'Equipe progovorio je o vremenu provedenom u Bayernu, s kojim je osvojio duplu krunu. Komentirao je i razlike između bavarskog kluba i Monaca.
POGLEDAJTE VIDEO: Niko Kovač u Monacu
- Evo, sljedeće sezone opet se natječemo u Europi, treniramo mlade igrače i svejedno se borimo za naslove. U Münchenu je drugačije. To je uspjeh na najvišoj razini. Tamo se više radi o osvajanju naslova nego o treniranju mladih. Iako Covid-19 preslaguje karte. Svima sada nedostaje novca i svi se trude imati najniže plaće i najtalentiranije mlade igrače. Kad sam bio tamo, Bayern je morao pobijediti. To je to - rekao je Kovač i odgovorio na pitanje je li bavarski div prerano stigao u njegovoj karijeri:
- To je dobro pitanje. Kada je pravi trenutak? Ne možete planirati svoj profesionalni život na ovaj način. Bio sam izbornik hrvatske reprezentacije s 42 godine. Je li bilo prerano? Ne. Ako se ukaže prilika, morate ići. Kad sam bio igrač, shvatio sam da se prilike nikada nisu ukazale dva puta. Bila je dobra odluka otići trenirati Bayern jer sam puno naučio. Iskustvo se ne može kupiti u trgovinama, ali i zato što smo osvojili tri naslova, ipak nije bilo tako loše.
- Na terenu morate isprobati sve što je dopušteno da biste pobijedili u utakmici. Uspjeh ostaje kamen temeljac nogometa. Doma je struktura njemačka, ali strast je kod mene hrvatska. Mogu biti vrlo strastven - rekao je i dodao:
- Uvijek imam plan, preciznu ideju kamo želim ići. Ali kad vidim nešto bolje, uvijek sam otvoren. U karijeri sam imao sjajne trenere, od kojih mi je jedan rekao da nije važno znati sve u životu, važno je znati tko zna. Morate imati osoblje u kojem je svaki član najbolji u svom području. Ja nisam Luj XIV. - "Država sam ja". I ako se varam, znam se ispričati igračima, navijačima, pa čak i novinarima. Gledajte konferenciju za medije nakon utakmice protiv Lyona (1-4), Priznao sam da sam donio lošu odluku. Svi smo mi ljudi. S druge strane, ne kompromitiram poštovanje i stav na poslu. Sve dok vidim nekoga željnog napretka, sve je u redu.
- Tko je u toj situaciji mogao razviti napadački nogomet? Kad stignete u klub, prvo morate izvršiti inventuru igrača: imamo li brzinu, visinu, tehniku? I onda se pitate što vam je potrebno da biste preživjeli. Preživjeli smo, čak smo igrali i dva finala Kupa. Nismo bili samo obrambena momčad. Osvojio sam kup u Frankfurtu 2018. godine, trideset godina taj klub nije imao taj trofej. Ali volim obranu, važna je, vidimo da se najbolje obrane u Ligue 1 podudaraju s vrhom ljestvice. U Münchenu sam i ja mogao igrati napadački. Ali kada imate automobil koji ne prelazi 100 na sat, nećete moći izgurati do 150.
Novinare je zanimalo što točno znači njegovo prezime.
- Kovač je jedno od najčešćih prezimena u Hrvatskoj. Doslovno znači - kovač. Ovo me uistinu karakterizira. Ja sam radnik, tvrd čovjek. Bio sam vrijedan radnik dok sam bio igrač. Vrijedan sam radnik kao trener. Rođen sam u zapadnom predgrađu Berlina 1971. godine, nakon što su moji roditelji migrirali u Njemačku. Odrastao sam u radničkom dijelu grada, to je u meni. Kad stignete iz Hrvatske, a ne znate ništa o jeziku ili državi, morate naporno raditi kako biste stvorili svoje mjesto u njemačkom društvu. Oduvijek sam se volio boriti. To je u mom DNK, imam 49 godina i nastavljam se boriti - zaključio je.