Nisam gladan i ništa me ne boli. Sve preko toga doživljavam kao bonus. Sretan sam i zadovoljan. Ma od mene nema sretnijeg čovjeka na svijetu, kaže nekadašnji proslavljeni rukometni reprezentativac Nikša Kaleb (37), koji se nakon završetka karijere zaposlio. Radi u Pločama kao špediter za poznatu njemačku tvrtku DB Schenker, a u slobodno vrijeme pomaže punici Nadi i supruzi Tamari koje vode privatnu tiskaru u Metkoviću.

- Naviknuo sam se raditi i ništa mi nije teško. Jutros sam istrčao pet kilometara, pojeo jabuku i bananu, došao na posao i ne znam kad ću kući. Posao je zanimljiv, nisam vezan uz kancelariju, stalno trčim okolo, tako da održavam formu i kilažu. Trenutačno najviše radimo izvoz mandarina, a inače kontejnerski posao za Bosnu i Hercegovinu. Posložio sam život tako da preko tjedna radim, a subotom i nedjeljom sam s obitelji, odmaram se ili odem s ekipom na ronjenje - kaže nekadašnji “dobri duh” rukometne reprezentacije. 

I nema u njemu ni najmanje zavisti što prosječan prvoligaški nogometaš, primjerice, zaradi toliko novca da nakon karijere ne mora raditi. A on, vrhunski rukometaš, koji se u karijeri nakitio medaljama na olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima, to ne može ni sanjati.

- Ma ja sam sretan i zadovoljan životom, obitelji, suprugom Tamarom, kćeri Paolom (12) i sinom Tonijem (8), prijateljima, poslom, ronjenjem. Drago mi je što se nogometaši osiguraju tijekom karijere. Ako mogu, neka uzmu i deset puta više milijuna. Nogomet je oduvijek bio biznis, a svi mi ostali smo samo sport - kaže Kina. Nakon Metkovića godinama je igrao u Zagrebu i tamo završio karijeru. Nije odlazio u inozemstvo, tek je jednu polusezonu odigrao u Katru. I to silom prilika, zbog suspenzije nakon tučnjave na utakmici s Brodomerkurom.

- Ne bih išao ni tada da nisam morao. Rodilo nam se bolesno dijete i morao sam u Katar iz financijskih razloga, da mu osiguram skrb. Tamo sam zarađivao 14 puta više. Nažalost, dok sam bio vani sin je umro u dobi od 10 mjeseci - tužnim glasom prisjetio se Kaleb.

Rukomet treba mijenjati da bi se od njega napravio biznis

Kaleb kaže kako bi puno toga trebalo promijeniti da bi sport koji u Hrvatskoj vole na svjetskoj razini postao popularniji:
- Rukomet ne napreduje jer nije koncipiran po američkom principu. Nema time outa, nema prostora za reklame, kupovanja kokica, sendviča da se zavrti neki biznis. Mi igrači predlagali smo da se rukomet učini dinamičnijim, atraktivnijim, no o tome ne odlučujemo mi nego poluosobe koje nikad nisu igrale, ali su se dočepale funkcija.

'Ja sam vam bio onaj čovjek iz sjene, poput Sobina u Jugoplastici'

Od sportaša mi je najsličniji Goran Sobin. On je veći dio karijere igrao u sjeni Tonija Kukoča, Dina Rađe ili Duška Ivanovića. No to mu nije smetalo da u svim velikim utakmicama odradi posao i bude među najboljima. Nakon završetka karijere još mi je sličniji. Voli more, zna sve o moru, i uopće ga ne zanima sport koji mu je obilježio život, ispričao nam je Kina.

Hvala ti, Bruce Lee

Ja i Pako Ćavar smo prijatelji iz djetinjstva. Zajedno smo odlazili u kino gledati filmove Brucea Leeja i nakon toga vježbali njegove pokrete, što nam je poslije pomoglo u rukometu, kaže Kaleb.

Velike ribe su impresivne, pravi morski carevi

Najveći trofej do sada mi je gof od 34 kg, a najdraži zubatac od 9,5 kg. Poseban je doživljaj vidjeti takvu ribu u moru. Za razliku od malih riba, koje su plašljive i bježe, takve mrcine su samouvjerene.