Ej, pa kako ste? Čini mi se kao da su me zaboravili u Zagrebu, javio se Boro Cvetković, legendarni napadač Dinama.
Boro, Boro, zar si baš tako mor’o, bio je naslov u Dinamovoj reviji 1986. kad je, na žalost svih dinamovaca, iz Dinama otišao u Zvezdu. Razlog je sukob s Ćirom Blaževićem.
- Prije bih rekao da je bio sudar principa, a ne sukob. Odbio sam igrati ponovljeni susret s Vojvodinom u ljeto 1986. On je planuo: ‘Ili ti ili ja iz kluba!” Rekao sam: “Dobro, nije problem. Ja ću otići”. Ali, do zadnjeg dana sam se nadao da će se nešto promijeniti, da ću ostati u Dinamu. Znate, Dinamo je, kao klincu, bio moj san, moji idoli su bili Cico, Zajec, Janjanin - počinje Boro Cvetković.
U Dinamo je došao s 13 godina i proveo devet godina. Za to vrijeme odigrao je 177 utakmica i zabio 50 golova.
- Ivan Đalma Marković me pozvao na ljetnje pripreme u Austriju. Deverić i Cico Kranjčar bili su ozljeđeni, Snješko Cerin je otišao, a Drago Vabec je bio na zalasku karijere. Bio je veliki problem s napadačima. I rekli su mi: ‘Mali, ideš s nama na pripreme’.
I otišao je. A onda čudo. Mali Boro u pet utakmica zabio je šest golova. Svi su se mediji raspisali o klincu iz Karlovca koji rastura.
- Mislio sam da sanjam. Ne samo da igram, već i zabijam golove. Imao sam 17 godina, a u prvom sam sastavu Dinama. Hej, ja u društvu Mlinarića, Mustedanagića, Zajeca... Bio je to ‘dream team’. Ali, nije se teško uklopiti kad pored sebe imate vrhunske igrače.
Zbog laganog koraka, inteligencije i snalažljivosti radijski komentator Ivo Tomić nazvao ga je “Lane s Korane”. Kod Dinamovih navijača bio je omiljen. Napad Deverić, Kranjčar, Mlinarić, Cerin i Cvetković bio je nešto najbolje što ste tih godina mogli zamisliti. Ako ne vjerujete, pitajte starije. U prvih pola sata slomili bi protivnike. Kao, primjerice, Crvenu Zvezdu u proljeće 1982. Bilo je 3-0, a da se Beograđani nisu ni snašli.
- Nostalgičan sam za tim vremenima, izlazio sam s Draženom Petrovićem u Saloon, bili smo veliki prijatelji - kaže Boro i nastavlja.
- Cibona je osamdesetih bila dvostruki prvak Europe, dolazili su na naše utakmice, mi na njihove, i tako smo se sprijateljili. Dražen je bio velikan, genij... Iako, moj idol je bio Krešimir Ćosić, divio sam se tom čovjeku. Primjer kako se treba ponašati sportaš.
Kakvi ste danas s Ćirom?
- Vidjeli smo se na sprovodu brata Zvjezdana. Pozdravili smo se, popričali i to je to. Nismo baš u nekoj ljubavi... Znate, odlazak u Beograd za mene je bio šok, svi smo bili vezani za Dinamo, cijela moja obitelj. Nedostaje mi Zagreb, druženja u Karaki - kaže Boro, koji kao trenera ističe Tomislava Ivića.
- Možda i najbolji u Europi. Cijelo vrijeme je imao ploču i nešto crtao, pa smo se šalili da nas sretne u gradu da bi nam odmah počeo crtati. Mene je ostavljao pola sata nakon treninga i radio individualno. Kad je došao, znajući da u obrani imamo visoke i jake, ali spore igrača, pozvao je majstore koji su održavali teren i naredio im da suze teren. Vodio je računa i o najmanjim sitnicama. Njegovi treninzi su bili fantastični, objašnjavao je kako se ide u presing, tko treba gdje stajati, zatvoriti... Ivić nije bio veliki govornik, kao Ćiro. Bio je radnik - kaže i nastavlja:
- Ćiro bi krajem svakog tjedna otjerao jednog igrača, pa drugog... Nije mu bio problem jer smo imali 20 vrhunskih igrača, tako je dizao atmosferu, palio navijače... Nego, kažu da mali Dani Olmo podsjeća na mene? Čitao sam da je strašan... Neka, baš mi je drago...Nisam, nažalost gledao susret protiv Benfice, ne stignem. Otvorio sam akademiju za mlađe uzraste, dolazim za nekoliko dana u Hrvatsku - rekao je Boro, legenda Dinama, koji je, kažu stariji dinamovci, znao uživati.
- Bih li što mijenjao? Ma ne bih, Nema smisla razbijati glavu što sam mogao, što nisam. Treba uživati, karijera brzo prođe...