Nogometni huliganizam je pojava još uvijek neobjašnjiva u potpunosti. Tučnjava, konkretno. Radi li se ovdje već pomalo o 'tradiciji', o želji za adrenalinom ili nekakvom obliku sadizma nije poznato, no svaki huligan ima svoj razlog zašto se upušta u masovne tučnjave.

Stvar je vrlo jednostavna - dvije skupine uglavnom mladića od po nekoliko članova (ili desetaka članova) sudjeluju u masovnoj tučnjavi pod obilježjima svojih klubova. Nema nagrada, nema bonusa, nema zarade, nema plemenitosti u postupcima ili ikakve konkretne koristi. Ovdje se radi o tučnjavi kao tučnjavi.

A tko to može bolje znati od danas najzloglasnijih svjetskih huligana. Ono što su nekad bili Englezi, ono što su predstavljali i na kakvom glasu su bili, danas su preuzeli Rusi. I odveli sve na jednu višu razinu. Ako se to tako uopće može nazvati, a da pritom ne zazvuči pomalo "hvalospjevno".

Naime, ruski huligani već neko vrijeme rade posebne treninge uvježbavanja 'akcija'. Nađu se dva tima i nastane makljaža. Nije to ništa novo, ali razvitkom tehnologije nastali su i bolji videozapisi takvih sudbonosnih susreta.

Možete primijetiti da svi na rukama imaju rukavice. One su obavezna oprema. Nema više pijančevanja i tučnjave kao nekada. Ruski huligani treniraju MMA, iznimno su zdravi i tjelesno vrlo sposobni i mogu nanijeti puno, puno štete svojem protivniku.

Tome su svjedočili engleski huligani koje su ruski na zadnjem Euru u Francuskoj razbacali 'kao beba zvečku'. Ruski huligani su najavili pohod na engleske huligane, ali razlika u 'pripremljenosti' je bila i više nego očigledna.

Bave se i boksom, muay-thaijem, hrvanjem, izbjegavaju svaki oblik intoksikacije i čini se da su stvorili svojevrsni novi huliganski kult. Imaju kodeks časti i više se cijeni mlataranje golim šakama. Nema uporabe oružja, nema šutiranja nogom u glavu, popularnim 'soccer kickovima', nema napadanja prolaznika i pravilo je da se stane čim protivnik kaže "STOP".

A sve je dobilo zaokret kada su se tučnjave počele dogovarati. Negdje u šumi ili na livadi. U full opremi. Možete primjetiti da svi nose rukavice, a neki čak i zaštitu za glavu, kacige.

Huliganizam je danas gotovo nemoguće iskorijeniti. Najbliža tome bila je Margaret Thatcher, ali i ona ga je uspjela samo djelomično obuzdati. Huligane je maknula sa stadiona, no oni se i dalje mlate po ulicama.

Gotovo sigurno je da se to nikad neće promijeniti i u takvim okolnostima čak je i bolje da nose zaštite, da ne ugrožavaju prolaznike ili imovinu. Na kraju krajeva, jedan takav huligan boksao je za naslov teškaškog prvaka svijeta. Njegovo ime je Artur Spilka (20-2) i boksao je s Deontayem Wilderom za naslov prvaka po WBC verziji.