U punoj ratnoj spremi, opremi teškoj 15 kg, za osam sati moraju pretrčati 40 kilometara. Nekoliko dana poslije, novi zadatak. U 90 minuta moraju pretrčati 12 kilometara. S ruksakom na leđima i puškom u rukama. U usporedbi s tim, igračima niželigaškog engleskog kluba Royal Marines igranje nogometa je - slobodan dan. Engleski marinci posljednje tri godine igraju u jedanaestoj ligi.

- Do četvrtka poslijepodne ne znam na koga ću moći računati za utakmicu tijekom vikenda. Evo, javio mi se igrač koji kaže da je cijelu noć proveo budan na vježbi u nekakvoj baruštini i da mu se baš i ne igra - rekao je za magazin FourFourTwo trener Richard Pears, jedini civil u ovom osebujnom klubu.

Igrači su mu često na misiji u Afganistanu, a njegov je glavni zadatak vratiti ih u normalno stanje nakon povratka kući.

- Treba im nekoliko utakmica da dođu sebi. Mnogi od njih teško se naviknu na to da mogu slobodno trčati, a ne moraju razmišljati hoće li itko pucati na njih - kaže trener, koji ima najspremniju momčad u ligi.

Često gube do završnice, ali i preokreću u posljednjih dvadesetak minuta. Protivnici fizički padaju i marinci dođu na svoje.

- Ima li ozljeda? Naravno, naš sjajni napadač Karl Rickard vratio se iz Afganistana s gelerom u leđima. Odlučio je da neko vrijeme neće igrati - kaže predsjednik kluba, satnik Paul Collinson.

Da, to je dobar razlog za pauzu...

Napadač Royal Marinesa se borio za život

Prošle godine u Afganistanu je poginulo 14, a ranjeno ih je više od 50. A godinu prije umalo je poginuo i Iain Syme, napadač Royal Marinesa. Borio se za život samo šest mjeseci nakon što je igrao humanitarnu utakmicu na kultnom St. James Parku.