Desetak metara bio je dugačak red, u sredini jedan dečko stajao je pognute glave i čekao da “čekira” kartu. Nažalost, ovaj put u samo jednom smjeru. Eduardo da Silva Dudu u nedjelju ujutro vjerojatno je zauvijek otišao iz hrvatskoga klupskog nogometa, otišao je živjeti svoj dječački san. Ali prije konačnog odlaska još jednanput dao je kompliment klubu koji mu je dao mnogo, a on njemu donio sve. - Strah? Ne, nemam ga. Ako sam mogao uspjeti u Dinamu, uspjet ću i u Arsenalu. Zvučalo je itekako istinito, Eduardo zaista tako misli. Noć uoči odlaska nije puno spavao, ali razlog nije trema. - Je, malo sam spavao, ali zato što sam do kasno gledao utakmice Copa Americe. Stigao je trenutak rastanka koji je kad tad morao doći. Dinamo i HNL odavno su postali premali za njega, a nakon svega jedino što mu možemo reći je: “Sretno, majstore... I, hvala!”.