Danas se od nogometa oprostio Ivica Olić. Jedan od onih igrača koje ste morali voljeti, ma za koga navijali. Povučeni lik, nikad u prvom planu, a na terenu uvijek najsrčaniji. Da sročimo to ovako: Kad imaš Ivicu u momčadi - igraš pressing.

Koliko je taj mogao trčati... 

Ali nije Ivica samo trčao, glupo je to tako predstaviti, Igrače koji mogu 'samo trčati' ne uzima Bayern Munchen. Istina, svi smo se bar jednom nasmijali na Olićev pokušaj 'bicikla' i taj čuveni ples oko lopte, ali i to je Ivica Olić. 

Ni on za sebe ne bi rekao da je najbolji tehničar, tisuće su imale bolju tehniku od njega, pa nigdje nisu završili. Nisu imali taj Olić faktor. A Olić? Pitajte Fergusona, njemu i Manchesteru je na Old Traffordu slomio srce. 

Postao je idol navijačima Bayerna, pravo oličenje borbenosti, iako je u klub došao na mala vrata. Znate, tad su u napadu Bayerna igrali Mario Gomez i Miroslav Klose. Dva ponajbolja, ako ne i najbolja, njemačka centarfora zadnjih 20 godina. I dođe tu neki Hrvat i 'ukrade' im mjesto. 

S Hrvatskom je srušio Englesku, pamtimo dobro i njegov gol Italiji i one dresove koje je nemoguće odjenuti jednom kad ih skinete..

- On je čovjek za velike utakmice - rekao je jednom Slaven Bilić. 

Mi ćemo samo dodati: 

- Ola je velik!