Očekujem zanimljivu i otvorenu utakmicu, mislim da Osijek ima doista realne šanse za plasman u Europsku ligu. Austria posljednje dvije godine ima dosta problema na domaćim susretima, u tome leži velika šansa Osijeka - rekao je Nenad Bjelica, pa nastavio:

- I u prvom smo susretu vidjeli dvije ravnopravne momčadi, a možda se ovoga puta sreća okrene na Osijekovu stranu. Nogomet je nepredvidiv, a mislim kako je s psihhološke strane ovo puno teža utakmica za Austriju. Osijek ima komotnu situaciju, u uzvratu zbog rezultata iz prve utakmice nema što izgubiti. I mogu se doma vratiti samo kao pobjednici.

Bivši trener bečke Austrije prisjeća se jednog takvog dvoboja.

- Sjetite se, i ja sam na klupi Austrije bio u sličnoj situaciji u dvobojima s Dinamom. Pobijedili smo u Zagrebu, imali praktički sve u svojim rukama, ali tu pritisak samo raste. Mi smo imali još bolji rezultat, ali na kraju nam je to jedva bilo dovoljno. Samo treba vjerovati, jedan brzi gol sve bi preokrenuo. Vjerujem da će Osijek biti hrabar, pa što bude.

Jeste li gledali prvi dvoboj iz Gradskog vrta?

- Jesam, kako ne? Osijek možda nije bio na nivou kao protiv PSV-a, ali imali su vodstvo 1:0 i penal. Tu je bila velika prilika da utakmica ode u sasvim drugom smjeru. Austria bi se tada morala otvorili, Osijek dobio prigode za kontranapade. A baš su oni već dulje vrijeme veliki problem za Bečane. I oni više vole igrati na kontre. Osijeku je na kraju ponestalo agresije, što je logično s obzirom da je iza njih već 13-14 utakmica ove sezone. Tako da veću razinu agresije nije bilo ni realno očekivati.

Što igrači Osijeka mogu očekivati u uzvratu? Kakvu atmosferu?

- Austria Beč posljednje je dvije godine domaće utakmice igrala na Prateru, to im je bio veliki problem. Na stadion od 50 tisuća gledatelja došli bi ih tek 6-7 tisuća, pa bi sve izgledalo prazno. Sada će igrati u St. Pöltenu koji je i za njih - gostujuć teren. St. Pölten je tek prošle godine ušao u Prvu ligu, tamo da su igrači Austrije samo dvaput u karijeri mogli zaigrati tamo. Stadion će biti rasprodan, siguran sam da će biti sjajna atmosfera.

Koliko je igrača iz vaše generacije i danas u kadru Austrije Beč?

- Vrlo malo. Postoje neki koji su bili i kod mene, ali tada nisu imali važne uloge u momčadi. Evo, Osman Hadžikić je u moje vrijeme bio treći vratar, sada je prva opcija Austrije. Dominik Prokop je tada bio u mladoj momčadi, a kod mene je bio i David de Paula, no on je došao tek nakon naših nastupa u Ligi prvaka. Važnu ulogu u moje doba imao je Alexander Grünwald, ali on je sada ozlijeđen. Nije igrao u Gradskom vrtu, neće niti u uzvratu. Nema velikih sličnosti u ove dvije generacije Austrije, ali mislim da je ono bila malo bolja i kvalitetnija momčad.

Kako vi kao rođeni Osječanin gledate na današnju situaciju u Gradskom vrtu?

- Nema Osječanina kojem nije drago zbog svega što se događa oko kluba, Osijek danas medijske stupce puno pozitivnim pričama. A svi znamo kako je bilo u prošlosti, pa rekao bih zadnjih 25 godina. Nikada financijska situacija nije bila tako dobra, klub je stabilan, vidi se odličan rad trenera Zekića i igrača, pa to daje rezultata. Evo, rekao bih da je ovo već jedna od najboljih generacija Osijeka u bliskoj povijesti, a vjerujem da će ova lijepa priča potrajati što dulje. I da će Osijek dugo ostati u velikoj četvorci hrvatskog nogometa, a onda jednom i napraviti taj korak prema tituli prvaka.

Živcirate li se danas gledajući utakmice Osijeka?

- Haha, ja sam dijete Osijeka, sve što sam sanjao kao dječak bilo je jednog dana zaigrati za Osijek. Nikada, baš nikada, nisam razmišljao o nečemu drugome, nikada nisam sanjao velike inozemne klubove. Samo kako ću zaigrati za Osijek. U svakom sam klubu kroz karijeru, bio tamo igrač ili trener, davao sto posto od sebe, svugdje sam bio maksimalno profesionalan i na najbolji način branio boje toga kluba. Ali, Osijek je bio i uvijek će biti za mene nešto posebno - poručio je Bjelica, pa za kraj dodao:

- Tko zna, možda jednoga dana budem trener Osijeka, a možda i nekog drugog hrvatskog kluba. To je nebitno, meni će u srcu uvijek biti samo Osijek. Jedan dan nikada neću zaboraviti; imao sam 14-15 godina, a vani je bio snijeg do koljena. Osijek je igrao utakmicu protiv Slobode iz Tuzle, a na tribinama je valjda bilo sedam ljudi. I ja među njima. Tamo sam se smrzavao i zamišljao kako ću jednog dana zaigrati za Osijek. To je moja najveća ljubav, tako će biti zauvijek. I zato Osijeku, kao i drugim hrvatskim klubovima, sutra želim svu sreću. Vjerujem da ćemo proći Austriju Beč.