A je li bi ja mogao sutra opet otići malo do Ivana, nisam mu još sve rekao, bilo je prvo što je kazao petogodišnji Ivan Perišić, nakon što se vratio kući s otvorenog treninga hrvatske nogometne reprezentacije, gdje je upoznao upoznao svog idola, ali i imenjaka i prezimenjaka Ivana Perišića.
Na koncu je sve ispalo idealno, no operacija upoznavanja dva Ivana Perišića trajala je cijeli dan. Obitelj ga je trebala dovesti iz Blata na Cetini u Omiš, ali nisu mu smjeli kazati o čemu se radi, kako se ne bi razočarao ako nešto pođe po zlu. Već je prošloga ljeta čekao Ivana u Omišu nakon SP, ali nisu se uspjeli probiti do bine od prevelike gužve, pa je dva dana bio neutješan. Kad se tome doda i dosadna kiša koja je padala cijeli dan, velika gužva u prometu, blokirani ulazi u stadion, Ivanove obaveze na treningu reprezentacije...
No, sve se isplatilo kad je Ivan nakon treninga ušao u prostoriju, i pružio ruku svom malom imenjaku. Njegovom čuđenju nije bilo kraja, nakon čega mu se osmjeh razvukao od uha do uha. Isprva je samo sramežljivo gledao u svog idola, nije uspijevao izustiti ni riječi, ali ga je Ivan brzo opustio:
- Di si Ivane, čuo sam da si me čekao ovo ljeto u Omišu. Ja sam bio tamo ali nisam te vidio.
- Bio sam ja tamo, ali daleko, nisam mogao doći bliže – odmah je replicirao dječak, koji se jako obradovao poklonu. Dobio je loptu s potpisima igrača, Ivanovu trening majicu još mokru od pljuska te potpis na loptu sa svjetskog prvenstva, koju je i prošlog ljeta nosio sa sobom u Omiš.
- Hvala, bilo je sve što je uspio izustiti od uzbuđenja.
A planirao je toliko toga, čekajući svog idola ispričao nam je i kako je malog brata učio brojati, ''jedan, dva, tri, Perišić, pet, šest...'', i ''za koji klub igra Ivan''..., pa ''je li onaj barba s bradom koji je prošao bio Ivan Rakitić''... ali kad se njegov idol pojavio na vratima, ostao je bez riječi. Zato je po povratku kući i kazao da bi on opet do Ivana, jer mu nije stigao sve reći. Valjda će mu s ukazati još koja prilika sad kad su se upoznali.