Odlazak Marka Capana (21) u litavski Žalgiris na prvi pogled izgleda tek kao jedna u nizu vijesti iz zimskog prijelaznog roka na Poljudu. Mladi veznjak koji se nije naigrao odlazi u potrazi za minutama. No ovaj transfer epilog je generacije koja je navijačima Hajduka donijela veliki ponos, a koju je klupska politika rasula kao da se radilo o potrošnoj robi. Odlazak kapetana tih "bilih tića" u nogometno relativno egzotičnu Litvu metafora je puta koji je ta momčad prešla, od finala Lige prvaka do potpune disperzije.
Od kapetanske vrpce u Ženevi do karte za Vilnius
Put Marka Capana u Hajdukovom dresu bio je neobičan i turbulentan. U splitsku akademiju stigao je kao 16-godišnjak iz Lokomotive, a vrhunac je doživio u proljeće 2023. godine. Kao kapetan i produžena ruka trenera Marijana Budimira, predvodio je juniore na nevjerojatnom putu do finala Uefine Lige mladih. Padali su redom Manchester City, Borussia Dortmund i Milan, a Capan je bio srce momčadi. Paralelno s tim, debitirao je za seniore pod Ivanom Lekom i u prva dva nastupa dvaput asistirao. Nagovijestio je da Hajduk u njemu dobiva modernog veznjaka i lidera.
No bajka je kratko trajala. Nakon posudbe u Širokom Brijegu, gdje je također surađivao s Budimirom, povratak na Poljud donio je potpuni zaokret. Iako je pod vodstvom Gennara Gattusa, a potom i Gonzala Garcije, sezonu započeo kao starter u europskim utakmicama, nakon samo jednog poluvremena protiv azerbajdžanske Zire praktički je nestao s nogometne mape. Do kraja polusezone jedva da je bio i na klupi. U godinu i pol dana skupio je tek šest nastupa za prvu momčad, što je poražavajuća bilanca za igrača koji je trebao biti jedan od nositelja budućnosti. Njegov odlazak u Žalgiris, za neobjavljenu ali zasigurno neveliku odštetu, bio je jedini logičan ishod.
Generacija za ponos pretvorena u sitniš
U travnju 2023., kad su hajdukovci igrali finale u Ženevi protiv AZ Alkmaara, navijačka javnost sanjala je o budućnosti. Mnogi su zagovarali politiku da se okosnica prve momčadi gradi upravo na tim mladićima. Uprava kluba, međutim, odabrala je drugačiji smjer. Generacija koja je trebala postati temelj pretvorena je u izvor za krpanje proračunskih rupa i rješavanje viška igrača. Rezultat je poražavajući: nepune tri godine nakon najvećeg uspjeha u povijesti omladinske škole, ta momčad više ne postoji. Njeni članovi rasuti su od Portugala i Njemačke do Bugarske, Slovenije i nižih hrvatskih liga.
Sudbine srebrnih juniora najbolje oslikavaju klupsku strategiju. Najveći financijski uspjeh postignut je prodajom Luke Vuškovića u Tottenham za oko 12 milijuna eura, čime je postao najskuplji izlazni transfer u povijesti kluba. Slično je i s Dominikom Prpićem, koji je za odštetu od 4,5 milijuna eura preselio u Porto. Hajduk je na njima zaradio, ali njihov seniorski doprinos na Poljudu bio je minimalan.
U prvoj momčadi danas su od te generacije ostali tek rijetki. Rokas Pukštas, koji je u jednom trenutku eksplodirao pa pao u drugi plan, i Šimun Hrgović jedini imaju konkretniju minutažu. Roko Brajković prilike dobiva na kapaljku. Svi ostali svoju su sreću potražili negdje drugdje. Golman Borna Buljan otišao je u slovenski Bravo, Niko Đolonga u Karlovac, Mateo Jurić-Petrašilo u bugarski Spartak iz Varne, a Mate Antunović u Varaždin. Capanov tihi odlazak u Litvu, bez prave prilike u seniorskom dresu, najbolji je pokazatelj kako je Hajduk olako digao ruke od svog blaga.