Večeras je naša fešta, večeras se vino pije, pjevali su hrvatski vaterpolisti na bazenu, sa zlatnim medaljama oko vrata. Uspjeli su se nekako dokopati autobusa, željeli su odmah početi sa slavljem, ali od tog vina o kojem su pjevali ni traga ni glasa... Pa je netko odnekud izvukao mineralnu vodu, podijelio čaše i slavlje je počelo. Dok su navijači slavili u kafićima u blizini bazena, pošteno zalijevajući vaterpolsko zlato, igrači su otišli na večeru u restoran “Atlanta bocca Marai “. Tu se voda više nije pila.
- Ne, nisam ih posebno kontrolirao, neka dečki uživaju - rekao je izbornik Rudić, kojem je restoran bio posljednja postaja proslave zlata.
No zato su igrači nastavili. Prvo u “Piranhi” na Jarun pa onda u svom omiljenom kafiću, na maloj privatnoj fešti.
- Taj posljednji dio, kad smo ostali sami, bio je i najbolji - rekao je Igor Hinić, koji se ove noći nije baš naspavao. Kao ni većina njegovih suigrača.
- Mi smo u smjeni od 7 ujutro i vidjeli smo dvojicu igrača nakon toga došli u hotel - ispričali su u hotelu u kojem su igrači spavali. Neki su prespavali cijelo jutro, nisu se budili ni kad je dobar dio momčadi već otišao kućama...