Pomoćni sudac nije spuštao zastavicu. Glavni nije dosudio najmanje jedan čisti penal za “krojače”. Bilo je proljeće 1996. i gol Marija Meštrovića u 79. minuti srušio je Varteksu snove o naslovu. Hajduk ih je pobijedio 1-0, a prvaci su bili - “modri”.
Kamere HTV-a nakon utakmice su ušle u gostujuću svlačionicu, a tamo igrači pognutih glava u suzama i samo jedan čovjek na nogama - tvorac tog moćnog Varteksa, Splićanin Luka Bonačić.
- Glave gore, dečki. Stoput sam vam rekao: pamti pa vrati - tješio je Bonačić svoje igrače, među kojima je bio i Miljenko Mumlek.
Od tada je prošlo 13 godina i Varaždinci su u tom razdoblju imali nekoliko šansi revanširati se Splićanima. Nisu ih iskoristili, triput su igrali s Hajdukom u zadnjem kolu i svaki je put “bijelima” trebala pobjeda za naslov prvaka. Sva tri puta Splićani su pobijedili.
No u nedjelju na Poljudu Varaždinci su dočekali svojih pet minuta. Sudac Dalibor Mlakar odsvirao je kraj i Splićani su popadali po travnjaku od muke. A Miljenko Mumlek, jedini “preživjeli” iz Bonačićeve generacije, sa smiješkom na ustima odšetao je u svlačionicu, istu onu gdje je plakao 1996.
- Pa naravno da smo likovali! Čekali smo 13 godina da uzvratimo Hajduku za onaj poraz u zadnjem kolu prvenstva 1996. godine. Sve se u životu vrati. Odigrali smo najbolju utakmicu sezone i zasluženo ih pobijedili - rekao je Varteksov kapetan i dodao:
- Igrali smo samo za sebe, ni za koga drugog! Svi su nas bili otpisali i hajdukovci su valjda pomislili da će biti lako.
Nije bilo lako. Varteks je slavio usred Poljuda. Suca ovaj put nitko nije spominjao.
- Mlakar je sudio perfektno! Ako je suđenje ovakvo, onda su šanse u svakoj utakmici 50-50. Hrvatska ima dobre suce i strani nam ne trebaju - rekao je Mumlek i dodao:
- Prvenstvo uopće još nije odlučeno. Pa i Dinamo može negdje pogriješiti, zašto ne?