Uvijek dosad nam je falio jedan korak, taj ‘klik’ koji je neophodan za najveće dosege. Imam osjećaj da bismo ovaj put mogli imati i to. Uostalom, ovo nam je posljednja šansa za veliki, vrhunski rezultat, kaže Andrea Penezić.

Ona je u ženskom rukometu ono što je Domagoj Duvnjak u muškom. Najbolja, nezamjenjiva, oko nje se sve vrti. Uostalom, šest godina zaredom je najbolja hrvatska rukometašica. I zato je važno da je Andrea dobre volje.

- Jesam, i ja i cijela ekipa. Jako je dobra atmosfera među nama, družimo se, uživamo zajedno. Cilj nam je polufinale, vjerujem da je realno da do njega i dođemo. Imamo odličnu ekipu, cure igraju u najvećim europskim klubovima, a još smo i doma - optimistična je Andrea.

Uz domaći teren, prednost naše reprezentacije trebala bi biti Bojana Jeličić, psihologinja specijalizirana za medalje.

- Puno nam pomaže rad s Bojanom, odrađujemo s njom i individualne terapije i rezultati se već vide. Znam po sebi, ali vidim i po suigračicama da napredujemo po pitanju samopouzdanja - rekla je Penezić i dodala:

- Mislim da nam je na nekoliko zadnjih velikih natjecanja upravo samopouzdanje bilo jedan od najvećih problema, možda i glavni razlog zašto nismo više napravile. Nadam se da će Bojana to promijeniti.

Pritiska domaćeg terena zasad nema, euforija se tek očekuje.

- Svjesne smo mi da nije ovo muški rukomet, da teško može biti kao na SP-u 2009., ali svima nam je velika želja igrati u Areni Zagreb, pred punim tribinama. Još pamtim onu ozljedu na OI-ju u Londonu kad nisam mogla pomoći u borbi za polufinale, to se ne zaboravlja. Zato mi je ovaj turnir još važniji - kaže Andrea.

Dečki na svojim pripremama kartaju, igraju playstation, ali kod djevojaka je to malo drukčije.

- Ma kakav playstation - nasmijala se Andrea i nastavila:

- Mi smo žene, radije sjednemo na kavu, ćakulamo... Ali nema ni puno slobodnog vremena.

Izbornik Canjuga drži ritam.

- Dobar nam je, kako ne, zna kad smanjiti gas, a kad biti strog. I viče na nas kad zaslužimo - sa smiješkom je zaključila Andrea.