Cibaliju je dobio nakon izmišljenog penala, Lokomotivu, a kako drugačije, iz dva penala. Hajduk? E, njega nije ni dobio. Ako ćemo realno, Hajduk je daleko od najboljih dana, ove sezone na gostovanjma gubili su bodove protiv Lokomotive, Intera, Osijeka, Slavena... Ma, sve znate. I takav Hajduk očitao je nogometnu lekciju bugarskom treneru na klupi Dinama. 

Razmišljao je tako Petev šetajući uz aut liniju s rukama na leđima, a iza njega domar s protupožarnim aparatom da mu se od razmišljanja ne zapali kosa. Razmišljao što će reći nakon poraza, kako se pojaviti ispred Zdravka Mamića, kako mu objasniti ovu jad i bijedu...

I umjesto da se pokrije po ušima, Petev je raspalio po - igračima. Po Kneževiću, kojeg je zamijenio nakon pola sata, po Ćoriću, za kojeg kaže da nema snage za pola sata, po veznom redu, koji ne stvara šanse, po obrani...

Raspalio on tako po svima, a zaboravlja da je tu momčad slagao - on. Žali se da nema tečnosti u napadu, a otjerao je Juniora Fernandesa. Žali se da Ćorić nema snage, a otjerao je trenera za fizičku pripremu. Žali se na Kneževića, a on ga je postavio od prve minute. Zapravo, cijeli vezni red mu igra veteranski nogomet, a pojedini igrači ne mogu igrati ni u drugoj hrvatskoj ligi.

Ili, ako baš hoćete, pogledajte Dinamove kornere.

To su situacije koje trener uigrava. Da stvar bude bolja, Dinamo ih na svakoj utakmici ima gotovo dvadeset, a od njih imaju koristi kao od neradnih dana u Urugvaju. Bolje bi ih izvodili da za svaki korner pozovu nekoga iz publike, pa da, eto, on nabaci kako mu se prohtje. Od dvadeset, ruku na srce, jedan bi pogodio nekog Dinamovog igrača u glavu.

Ako ćemo iskreno, kad gledate Peteva, djeluje ošamućeno, kao da nije u stanju iz tri pokušaja kapom pogoditi glavu. Tako nam djeluje. A apsolutno ničim nas nije demantirao. I vrijeme je da ode, a da na klupu dođe netko novi.

Idi, Bratko, trajao si kratko...