Dobar dan i vama, dobili ste redatelja.
Čekajte, šalite se ili...?
- Ne, ozbiljno. Ja sam napravio scenarij, tko će gdje stajati i tako to, a inače sam tajnik u našem klubu, Slaven Kadečka.
POGLEDAJTE VIDEO: Video RK Petrinje za rukometaše
Pa, nismo mogli dobiti idealnijeg sugovornika za ono što je odletjelo stotine kilometara dalje do naših rukometaša u Egiptu. Video podrške iz Rukometnog kluba Petrinje, koji je jednostavno morao biti, i bio je, najveća im moguća motivacija za Katar i uopće cijelo Svjetsko prvenstvo.
- Nisam ni znao da je stiglo uopće do njih dok Zlatko Horvat nakon utakmice nije spomenuo. Ideja je došla kada su naši rukometaši nama poslali poruku podrške nakon potresa i htjeli smo im se zahvaliti ovim načinom. Poslali smo video Savezu, povjereniku za natjecanja Anti Ančiću s kojim smo bili u kontaktu. Djeci je bilo tako drago, uživali su, gledaju svaku utakmicu i velika im je čast da su, evo, dobili dio pažnje.
Ako je netko zaslužio nakon svega u zadnja tri tjedna... Koliko je uopće proteklo vremena od ideje do realizacije?
- Jedan dan! Naš predsjednik Goran Pešut, trener Denis Nenadić i ja našli smo se, budući da su kafići zatvoreni, na benzinskoj postaji i usuglasili se. Našli smo i dečka za montažu i video da sve to izgleda profesionalnije. Došli smo na naš rukometni stadion, sve generacije, od seniora do djece, one koja su još ostala u Petrinji. Ispalo je baš spontano, "va bank".
Jesu li vam se možda javili rukometaši? Primjerice, obećali dresove, rekvizite ili, još bolje, medalju iz Egipta!
- Nije još nitko. Mi smo taj video snimili kada su igrali protiv Angole, dijelio se na društvenim mrežama, ali tek kada je Zlaja rekao i kad ste vi to objavili na 24sata, došlo je do centra pažnje. Samo ovo što je Zlaja i rekao, puno znači, da su im se njihovi idoli obratili i primijetili nas. Mi smo skromni, sada smo ostali i bez naše dvorane koja je neuporabljiva i nemamo gdje trenirati.
Što je ona tužnija strana ove priče...
- Rukomet će se i dalje igrati, ali kada i kako... Čekat ćemo bolje vremenske uvjete kako bismo mogli na našem vanjskom terenu. Crveni križ sada je zauzeo centar na Pigiku gdje smo trenirali. Jednostavno, sada ne treniramo nigdje. HRS će nam izaći u susret da nam zamrzne status, a i drugi gradovi poput Kutine i Velike Gorice ponudili su nam da tamo igramo utakmice. Ma, bitno je samo da počnemo raditi jer djeca moraju imati socijalne aktivnosti da ne bi došlo do depresije, moramo maknuti misli od ovoga svega što se događa - govori Slaven u dahu.
- Imali smo preko 115 igrača u klubu u svim kategorijama, baš sve posloženo, licencirane trenere, jako smo se trudili, napravili odličnu internetsku stranicu kakvu nema ni većina prvoligaša, a kamoli trećeligaša poput nas, počeli se samostalno financirati, stali na noge, imali projekt vrijedan milijun kuna iz europskih fondova i sada se dogodi taj potres...
I sruši sve, nažalost. Ali vratit će se opet Petrinjci na noge, ovako ili onako, ne sumnjamo.
POGLEDAJTE 24 PITANJA S NIKŠOM KALEBOM: