Boro Jovanović, jedan od najvećih hrvatskih tenisača svih vremena, preminuo je u 85. godini. Nekad osmi igrač svijeta najveći je uspjeh ostvario 1962. godine, kada je u paru s Nikolom Pilićem došao do finala Wimbledona, gdje su izgubili od Australaca Hewitta i Stollea 2-6, 7-6, 2-6, 4-6.
Pilić je njegov vršnjak i razgovarajući za 24sata prisjetio se njihovih zajedničkih dana.
Boro Jovanović bio je odličan na zemlji
- Tih je godina, početkom '60-ih, bio jedan od vodećih tenisača na zemlji, a meni je puno značio jer smo došli do finala Wimbledona, što se svugdje pisalo i na račun toga su nas zvali na druge turnire. Iako tada nije bilo novca, ali putovali smo po turnirima.
Igrali su u paru sve do Jovanovićeva odlaska u mirovinu.
- Pet-šest godina igrali smo u paru i trenirali smo zajedno te podizali kvalitetu jedan drugome.
I prošli su puno toga zajedno, ali šjor Niko nije se zavlačio u razne anegdote s putovanja.
- Cimeri smo bili valjda tisuću puta, jeftinije je bilo dijeliti sobu. A išli smo svugdje, čak i na turneju Florida, Venezuela, Kolumbija...
Pa kakav je bio Boro?
Pilić: Pobjeđivao sam Jovanovića
- Jako kvalitetan igrač. Imao je, istina, 'kratak fitilj', uzbudio bi se brzo, ali bio mi je vrhunski sparing partner i zajedno smo se probijali da ni iz čega postanemo igrači.
Tko je bio bolji od vas dvojice?
- Do 1962. imao je rezultate koje ja nisam mogao dosegnuti, bio je ponajbolji igrač u Europi na zemlji, ali sam ga pobijedio. A od 1964. sam ga uhvatio jer ja sam igrao na svim podlogama, a 1967. sam bio četvrti igrač svijeta i osvojio sam devet turnira. Boro je prestao igrati relativno rano, ne znam zašto. No svakako je jedan od najboljih hrvatskih igrača svih vremena, igrao je finala Hamburga i Rima, pobjeđivao je neke najveće igrače toga doba.
Kada ste se posljednji put vidjeli?
- Prošle godine. I inače smo se viđali jedanput godišnje, sjećam se da sam ga pozvao na 70. rođendan u Opatiju, a povremeno smo si pisali čestitke - zaključio je Pilić.