Vasilj Lomačenko (30) noćas je ostvario 11. pobjedu u profesionalnoj karijeri nakon što je pobijedio Jorgea Linaresa za Super naslov u lakoj kategoriji po WBA verziji nokautom u 10. rundi. Pojas je dodao već postojećem, onom The Ringa. A ako do sada niste čuli za ovog sjajnog Ukrajinca - vrijeme je.

Uvjeravamo vas da je jedan od najtalentiranijih, najinteligentnijih i najboljih boksača koji su se pojavili na boksačkoj sceni. Maknemo li sve rezultate na stranu i pogledamo li isključivo tehničku prirodu njegova boksa, Lomačenko je nešto poput atomskog sata. Toliko je precizan.

POGLEDAJTE VIDEO: Protivnike rješava kao od šale

Njega ćete uvijek pronaći na vrhu hranidbenog lanca. Svoje protivnike umara, priprema na završni udarac te korak po korak, udarac po udarac onesposobljava njihove mogućnosti prije nego zagrize. Kao u igri šaha, svakim potezom gradi konačni napad.

Ono što ga odvaja od ostatka boksačkog mozaika je njegova iznimna inteligencija. Inteligencija kojom je pobijedio u 396 amaterskih mečeva i osvojio dva zlata na Olimpijskim igrama. U cijeloj amaterskoj karijeri imao je samo jedan poraz. A i taj poraz od Alberta Selimova osvetio je dva puta.

Njegov rad nogu i linearne kretnje u stranu nakon što uputi direkt dovele su boksačku taktiku do neke nove razine. Na taj način otvara mogućnost plasiranja barem dva dodatna udarca (jedan sigurno u tijelo, drugi ide u glavu ako protivnik reagira) prije nego se protivnik okrene i ponovno sučeli s njime lice u lice.

Plesom do najboljeg stroja 

Svojim talentom došao je do toga da ga nazivaju legitimnim nasljednikom Floyda Mayweathera Jr. Mnogo je usporedbi između njih dvojice, od toga da su u vrlo ranoj dobi počeli boksati, da su imali očeve opsjednute da njihovi sinovi postanu najbolji do toga da njihovi protivnici jednostavno nemaju rješenja za njih.

No, postoji jedna velika razlika - Lomačenko ima rupu od četiri godine u svojoj boksačkoj karijeri. Boksao je od četvrte do devete godine, a zatim nestao s boksačke mape. Stvaran je i odgajan da bi bio vrstan boksač, otac Anatolij Lomačenko izbrusio mu je ručne tehnike, ali remek-djelu nedostajao je završni 'touch'. Otac je odlučio da je vrijeme za drugi dio plana.

Iduće četiri godine Vasilj se bavio plesom. Da bi napravio najbolji boksački stroj na svijetu, Anatolij je smatrao da mora imati najbolji rad nogu na svijetu. Četiri godine mladi Vasilj je plesao narodne plesove da bi se u dobi od 13 godina vratio boksu. Postao je najbolji mogući boksački stroj.

Kao i naš Stjepan Božić, Vasilj Lomačenko je plesom otvorio vrata svjetskog boksa. Sve što je učio u plesnim dvoranama arhitektski precizno ugrađuje u svoj nastup te pravi umjetničko djelo u ringu.

A sve što je naučio ne bi bilo to što jest danas da nema vrlo neuobičajene treninge. Kao što krojač kroji odijelo po uzoru na modela, tako i Lomačenko odrađuje treninge isključivo po svojoj mjeri. 

Sve to uzrokovalo je da danas imamo jednog od najboljih boksačkih strojeva koji su ikada kročili u ring. Svoje naslijeđe tek je počeo graditi, a već ima toliko toga za reći i pokazati.