Na današnji dan 1989. splitska Jugoplastika pobijedila je u Münchenu izraelski Maccabi i osvojila svoj prvi naslov prvaka Europe, složit će se valjda svi, ponajviše zahvaljujući najboljem igraču u povijesti kluba Toniju Kukoču. Na žalost, Tonijevu veličinu ni dugo nakon tog finala i odlaska u košarkašku mirovinu mnogi ne prepoznaju, pa je tako i ove godine ostao pred vratima 'Hall of Famea'. To što Kukoča već sedmu godinu za redom zaobilaze pri izboru u ovo prestižno društvo, definitivno je jedna od većih sportskih nepravdi, štoviše, sportskih sramota...
No na stranu kriteriji i glasovanja, o tome kakav je Toni Kukoč bio igrač najbolje svjedoče brojke i činjenica da je osvojio praktično sve što se moglo osvojiti u karijeri jednog europskog košarkaša. S Jugoplastikom je osvojio četiri naslova prvaka, dva kupa i tri naslova prvaka Europe, s Benettonom je osvojio prvenstvo i kup Italije, a s Chicago Bullsima tri naslova NBA prvaka. U reprezentativnoj karijeri osvojio je osam medalja s deset velikih natjecanja, broncu s EP 1987., srebro s OI 1988., zlato s EP 1989., zlato sa SP 1990., zlato s EP 1991., srebro s OI 1992., broncu sa SP 1994. i broncu s EP 1995.
- O Toniju dovoljno govore njegovi rezultati i činjenica da je igrao u velikim momčadima i svugdje bio važan igrač. Na ovim prostorima, a i šire, ne postoji nitko tko je osvojio više od njega i strvarno je velika nepravda što su ga preskočili. To je počast koja se odaje velikim igračima, a on to nesporno jest. Poznavajući ga, vjerujem da je on miran u sebi jer zna da je vrijedio više od drugih koji su izabrani. A znam ga jako dobro, vodio sam ga u reprezentaciji do finala OI u Barceloni, vodio sam ga i u Benettonu gdje smo uzeli prvenstvo i kup, a znam ga od malih nogu, od početka karijere, još od kad me njegova rodica molila da malome poklonim 'patike' jer nigdje ne mogu naći broj 50 koji je već tada nosio... - kazao nam je Tonijev trener Petar Skansi.
No važnije od samih brojki, medalja i trofeja je činjenica da je Toni Kukoč u svim tim uspjesima bio jedan od ključnih igrača, u svim momčadima je igrao i te kako važnu, vrlo često i presudnu ulogu. Na žalost, Hall of Fame ima neka svoja pravila, neke svoje kriterije i sustav vrijednosti, no čak i u takvim okolnostima Toni Kukoč je zaslužio biti izabran prije većine onih koji su izabrani u zadnjih desetak godina, koji nemaju ni izbliza tako uspješne karijere i tako bogatu riznicu medalja i trofeja. Na koncu, čak i ako zanemarimo brojke, Kukoč je igrao važnu ulogu u dvije momčadi koje su u neslužbenim, ali poprilično realnim izborima, proglašavane najboljima, Bullsi najboljom NBA momčadi, a Jugoplastika najboljim europskim klubom u 20. stoljeću!?
Iako je Toni i ranije briljirao, primjerice, kada je s 11 trica zatrpao Amerikance u finalu svjetskog juniorskog prvenstva u Bormiju i osigurao Jugoslaviji zlato, Europa i svijet za novu veliku košarkašku zvijezdu čuli su tek nakon minhenskog Final foura 1989. godine. Jugoplastika je u München stigla kao totalni autsajder u konkurenciji Barcelone, Arisa i Maccabija, no mlada momčad napravila je nemoguće, najprije su u polufinalu svladali Barcelonu 87:77, a potom, upravo na današnji dan, u finalu i Maccabi 75:69. Jugoplastiku je vodio Božidar Maljković, a na terenu Toni Kukoč, Dino Rađa, Goran Sobin, Velimir Perasović, Zoran Sretenović, Luka Pavičević, Duško Ivanović, Žan Tabak, Teo Čizmić i Ivica Burić.
Te noći nakon neočekivanog trijumfa cijeli Split je izašao na ulice, nitko nije spavao, a fešta se nastavila sve do sutra kad je igračima priređen spektakularni doček. Od zračne luke do 30-ak kilometara udaljene dvorane na Gripama pratio ih je špalir razdraganih navijača koji su autobus s igračima posipali cvijećem. Iz tih vremena ostat će zauvijek zapisano svjedočenje Božidara Maljkovića koji je uoči slijetanja pitao pilota kakvo je vrijeme u Splitu, a ovaj mu odgovorio da ne brine o vremenu, nego o pisti zračne luke koja je puna navijača i zrakoplov nema gdje sletjeti. Split je gorio, a zbog sigurnosnih razloga policija nije dozvolila autobusu s igračima dolazak na Rivu gdje ih je čekalo razdragano mnoštvo, nego su ih preusmjerili u njihov dom na Gripama...
Bili su to nezaboravni dani za sve splitske ljubitelje košarke, pa i šire, za sve navijače Jugoplastike, koja je nastavila dominaciju i u naredne dvije sezone, osvajanjem još dva naslova prvaka Europe u Zaragozi i Parizu... No sve je počelo u Münchenu, upravo na današnji dan...