Rekao sam sinu da do četvrtka ne razgovaramo o nogometu. Iako on igra za Dinamo, ja danas od 15.30 sati navijam za Ponikve, kaže Nenad Antolić, otac Dinamova igrača Domagoja.

Ponikve su mali klub iz iz Gajnica, četvrti u zapadnom dijelu Zagreba, gdje Antolići žive i gdje je Domagoj počeo igrati nogomet. S osam godina, u mlađim pionirima, bio je kapetan Milanu Badelju, još jednom dinamovcu koji je rođen u Gajnicama.

- To je jedina utakmica u kojoj neću navijati za Dinamo! Ne mogu protiv Ponikvi, to je moj klub, moj kvart, tamo sam odrastao - javio se Milan Badelj, koji danas igra u Fiorentini.


Antolić i Badelj bili su susjedi, zajedno su išli na treninge. Da bi Domagoj došao do Dinama, njegova obitelj puno se trudila, odricala se mnogo toga.


- Domaći sam, zagrebački dečko, iz Gajnica. Na samim počecima na utakmice me vodio djed Branko, poslije otac Nenad, koji se zbog mene dosta odricao - kaže Domagoj.


Bilo je teških vremena, članarina se u klubu morala plaćati, Antola je "trgao" kopačke filmskom brzinom. No otac Nenad i mama Rahela Domagoju su sve pružili. Danas će oboje, zajedno s djedom i bakom, ponosno stajati uz ogradu i navijati. Simpatična obitelj Antolić danas će prvi put biti u “raskolu”, gledat će se preko ograde igrališta.

- Neka suprug slobodno navija za Ponikve, ja sam za sina. Ne mogu navijati protiv Dinama. Nećemo razgovarati dok ne završi utakmica - kaže kroz smijeh mama Rahela.


Osim Badelja i Antolića, na fotografiji iz 1998. su dva igrača koji će danas zaigrati protiv Dinama.


- Lijevo od Antolića je Rašić, desno Klarić. Njih dvojica su najbolji igrači Ponikvi i neka ih se Dinamo čuva. Oni su ostali vjerni Ponikvama - rekao je Badelj.

Trener Ponikvi Hrvoje Pipinić već je jednom pobijedio “modre”. Dok je igrao za Mladost 127, 12. listopada 1996. pobijedili su u Maksimiru 3-2. 


- Vodili smo 2-0 pa je Dinamo stigao na 2-2. Desetak minuta prije kraja imali smo slobodnjak, lopta je prevarila Ladića i Zgrablić je zabio za pobjedu - prisjetio se trener Pipinić.


Od Dinama nije izgubio ni kao igrač Zagreba. U Kranjčevićevu su 1995. stigli “modri”, za koje je igrao Zoran Mamić, a završilo je 0-0.


- Nikad neću zaboraviti kad je u Maksimir stigao Japanac Miura. Čuvao sam ga i nije taknuo loptu. Poslije utakmice su me japanski novinari pitali kakav je Miura. Rekao sam: "Takvih imate u Hrvatskoj koliko hoćete." Bili su u šoku, što ja to pričam o njihovoj zvijezdi. No brzo su Miuru otjerali iz Maksimira. Nekoliko dana poslije šetao sam Zagrebom i na tramvaju broj 13 ugledao fotku. Duel mene i Miure - kaže Pipinić.