Vedran Runje promašio je loptu, uzeo ju je Rooney i pospremio mrežu. S rukama na bokovima, Slaven Bilić je zaklopio oči i pogledao u pod. Izgledao je ove večeri na Wembleyu kao Steve McClaren u jesen 2007. Tada smo slavili u hramu nogometa, ovoga puta smo se - sramili. Englezi su željeli vratiti dug i vratili su ga pošteno. Pet komada u našoj mreži, poigravanje s potonulim protivnikom i osmijesi na licima. Ponižavali su nas ovih dana kroz medije, sada su nas ponizili i na travnjaku.
- Htio sam Ćorluku staviti na lijevi bok na Wembleyu, sad neću moći - rekao je Bilić nakon Bjelorusije. Ako je onda mislio da je šteta, što tek sada misli... Probao je s Pokrivačem i nakon 15 minuta priznao svoju tešku pogrešku. Vratio je Pranjića na tu poziciju, a ovaj je napravio sve da pokaže kako je Bilić imao pravo kada je tražio drugo rješenje. Prva četiri gola primili smo preko te užasne lijeve strane, Lennon, Johnson i društvo izgledali su kao vanzemaljci u sudarima s dvojicom naših najgorih igrača, Pranjićem i Pokrivačem.
Četiri gola dobili smo preko lijeve strane, a tri - glavom. Križanac i Šimunić su dečki od '190+', to isto nije baš normalno. Ali što je uopće bilo normalno ove večeri na Wembleyu. Luka i Čarli sjedili su na tribinama, Robert Kovač bio je u Zagrebu, a s njima se vjerojatno ne bi dogodio najteži poraz u povijesti reprezentacije. Da, najteži, nitko nikada nije ovako 'ubio' Hrvatsku.
Slavena Bilića slavili smo prije dvije godine, postao je čovjek koji je dvaput zaredom dobio Engleze. Ali tada nije bilo Fabija Capella. Talijan protiv Bilića ima 9-2 u dvije utakmice, bit će sada društvu s Otoka puno lakše sjećati se prošlih kvalifikacija.
I nakon Engleza mi čekamo - Engleze. Ne smiju izgubiti u Kijevu, inače će Hrvatska gledati SP s istog položaja s kojeg je Euro gledala Engleska. Ostaje samo vjerovati u fair-play...