Prije nekoliko dana na službenim profilima društvenih mreža HNK Rijeka osvanula je objava u kojoj klub s Kvarnera ističe:
'Dragi navijači i navijačice, naš dugogodišnji navijač i kolekcionar dresova Denis Đurđević odlučio se na prodaju svoje bogate kolekcije dresova HNK Rijeka kako bi pomogao svojoj obitelji. Denisovi prijatelji, poznanici i navijači angažirali su se da pomognu Denisu sačuvati kolekciju'.
POGLEDAJTE VIDEO: Armada u Beču
Nalijepilo se to na raniju objavu jedne navijačice: 'Molim Vas da nekako pomognemo dečku da ne proda sve ovo što je godinama skupljao. Totalna tuga... Samo kažem, da mu nas 1.000 uplati 10 kn: ima 10.000,00 kn! A sigurno možemo i više.. Uplatiti možete na: Diana Đurđević, Erste banka, IBAN: HR5224020063207297884. #samoRijeka #ZajednosmoRijeka'
I čovjek je krenuo s prodajom svoje kolekcije putem svog Facebook profila. Svaki dan 2-3 dresa, aukcije već traju, duže od tjedan dana.
- Kako sam i napisao: Nadam se samo da će se ljudi odazvat i da se nitko neće uvrijediti ili naljutiti na mene radi moje odluke. Jer postoji nešto vrjednije od svega, a to je: obitelj - priča nam Denis Đurđević.
- Ja imam 36 godina, roditelji su ljudi u godinama, više ne rade. Tata je baš nedavno zbog zdravstvenih razloga otišao u prijevremenu mirovinu. Ne želim ni slova potrošiti pričajući o politici jer me nikad nije zanimala niti će me zanimati, ali ni najmanje ne sumnjam kako će svima biti jasno kad kažem da je čovjeku koji je radio 40 godina mirovina takva da ni u ludilu ne može biti dovoljna da pokrije osnovne, nužne troškove života. Moja invalidnina je također jako mala. A to su moji mama i tata, moja obitelj. A jedini način da im pomognem jest da prodam ako imam što prodati. Jedino što imam su dresovi i eto... Sada to i činim.
Prijatelji dijele vaše objave po 'fejsu'. I klub se pridružio akciji.
- Hvala svakome tko pomaže. Najavljeno mi je da će i moja Rijeka pomoći. Vidi se na jednoj od slika koje sam objavio: od rođenja živim na manje od 100 metara zračne linije od naše Kantride. S balkona vidim Kvarner i Učku, Cres, Krk, Istru i: voljenu Kantridu. Od šeste godine ne propuštam niti jednu domaću utakmicu. Na žalost, već skoro 18 godina rijetko idem na gostovanja - priča Denis.
- U invalidskim sam kolicima, 100%-ni invalid. Prometna nesreća. Zato je teško logistički riješiti odlaske na gostovanja, a i nema svaki stadion onaj prostor za osobe u invalidskim kolicima.
Otkad se skuplja dresove?
- Cijelo desetljeće. Ljubav prema Rijeci i nogometu nekako se spontano pretvorila i u kolekcionarsku strast. Dresova je više od 150. I doslovno niti jedan nije 'duplikat'. Nisu kupljeni u fan-shopu nego je riječ o dresovima u kojima su naši Bijeli igrali službene utakmice. A to, vjerujte mi, itekako puno znači pravim kolekcionarima.
Rastanak s nečim što je s ljubavlju stvarano duže od 10 godina...
- A je, vjerujte mi da ja to znam bolje od ikoga. Teško je rastati se, ali koliko god su ti dresovi mog kluba vrijedni u svakom pa i emotivnom smislu, ostaje činjenica da je obitelj vrjednija od svega i da ja nemam drugi način za pomoći ocu i majci.
Dres Gorana Rubila iz osvojenog finala Kupa 2006., Nene Katulića iz osvojenog finala Kupa 2005. Pa dres Josipa Mišića, Leonarda Zute, Matica Črnica... Oni 'antički' bijeli i plavi Fotex dresovi... Pa dresovi koje su Denisu poklonila dva silno velika čovjeka, riječki dečki Damir Kreilach i Ivan Močinić... Od dresa u kojem je '99 igrao Milinović preko dresa u kojem je zabijao Benko do dresa u kojem zabija Menalo...
- Tata je prvu utakmicu na Kantridi gledao 1967. Ja sam prve gledao s balkona... A zapravo u prvim danima života. Uz Rijeku i sa Rijekom na svakom koraku. I kad se borilo za opstanak, a klub bio bez prebijene pare. I kad se osvajalo duplu krunu pa pobjeđivalo Milan. Uvijek uz Rijeku. To je više od navijanja i nogometa, to je: obiteljska tradicija u punom smislu te dvije riječi.
I bezbroj poznanstava i prijateljstava.
- Puno me igrača zna, da. Kako i neće kad sam svaku utakmicu na stadionu!
Od mali milijun tih riječkih nogometnih trenutaka zaustavljenih u vremenu, postoji li neki koji vam je najdraži?
- Samo jedan je teško istaknuti, ali dva-tri se možda i mogu podvući. Kad mi je Vargić poklonio svoj dres u kojem je osvojen Kup 2014. i kad sam iste godine zajedno s igračima moje voljene Rijeke slavio Superkup i to tako da su mi dali trofej u ruke pa smo svi skupa pjevali i radovali se! I naravno... Prvenstvo i Kup, dvostruka kruna 2017. To se ne zaboravlja, ta radost ostaje zauvijek!
Naučio je da su život oni, na prvu gledajući mali, a zapravo najveći mogući trenuci. Koji ispunjavaju svaki dan, koje ostaju utisnuti u srcu i sjećanju.
- Svi su u nekoj ludoj brzini, u nekom ludom jurcanju iz dana u dan. Lako se zaboravi što je najvažnije. Zdravlje, obitelj, trenuci koje dijelimo s najmilijima i one radosti koje nam ispune svaki dan. Zato se nadam da će ova moja aukcija i biti pomoć mojim najmilijima i radost nekome drugome. Nikad kolekcija nije potpuna, uvijek ti nedostaje neki dres, neki primjerak do kojeg se teško dolazi... Pa je i meni neizrecivo drago što će netko popuniti svoju kolekciju baš s nekim od dresova s kojima se ja, eto, sada rastajem zato što moram. Znam koja je to radost kad dođeš do nečeg rijetkog u kolekciji koja ti toliko znači.
Zahvalili smo jedan drugome na razgovoru i Denis Đurđević se vratio onome na što sada jedino može misliti. Brizi za svoju obitelj.
Do subote u 17.00. Tad će svi zajedno sve brige staviti na čekanje i svim srcem navijati za svoju Rijeku, da protiv Gorice osvoji tri boda i samim time treće mjesto u Prvoj HNL.
Svatko tko voli nogomet i svoj klub zna tu strast. Svatko kome je obitelj iznad svega zna kako se Denis osjeća. A svatko tko voli Rijeku neka ode na njegov Facebook profil. Ako nemate želju kupiti neki od kolekcionarskih dresova ili takvo što ne možete priuštiti, onda ono koliko možete odvojiti neka ide na:
Diana Đurđević
Erste banka
IBAN: HR5224020063207297884
Za Denisa i njegovu obitelj postoji jedan klub #samoRijeka. A kad je teško onda Riječani imaju dva zakona: #KrepatMaNeMolat & #ZajednoSmoRijeka