Otac je bio napadač, a sin je stoper. Nakon dvadeset pet godina otkad je u dresu Etoilea igrao Dado Pršo (47) sad igra njegov sin Lorenzo (21).
- Za mene je sve počelo ovdje - rekao je za var-matin bivši napadač hrvatske nogometne reprezentacije.
Pozicijski su dijametralno suprotni, ali pojava je veoma slična. Bivši napadač Monaca i Glasgow Rangersa je prije četvrt stoljeća tamo krenuo u karijerni uspon, a isto radi i njegov sin.
- Prestao sam s nogometom i nastavio ovdje - objašnjava Pršo koji je u to vrijeme praktički odustao od nogometa i radio kao automehaničar, ali onda su se stvari promijenile:
- Igrali smo protiv mnogih rezervnih momčadi prvoligaša, a tako i protiv Monaca čiji su me ljudi primijetili. Liječnici su rekli da je nogomet prošlost za mene, a nakon operacije i rehabilitacije imao sam četiri najgolje godine u karijeri.
Dok su Dadine najbolje nogometne godine iza njega, za Lorenza one tek dolaze. U redovima francuskog trećeligaša je standardni stoper.
- U Nici nije išlo kako sam želio, ali sam skupio iskustvo i naučio kako se moram kretati naprijed. Želim poboljšati svoju igru u teškom prvenstvu i nastaviti rasti s ambicioznim klubom - govori Lorenco.
Dok sin ima još dosta za naučiti, Dado se rado prisjeća svega što je prošao. Pa tako i najvećih batina na nogometnom terenu.
- Igrao sam derbi Monaco - Nica, ali Rangers - Celtic je ipak ono nešto. Nije to baš nogomet, više je kao ragbi. Suci puštaju puno grubih starteva pa sam rijetko završio derbi bez 'turbana' oko glave. U Monacu nikad nisam imao ni šav na glavi, a u tri sezone u Rangersima imao sam ih 24 - zaključio je Pršo.