Dio američke delegacije ostao je "zarobljen" na aerodromu u Tokiju šest sati. Nakon leta od 14 sati. Ista je sudbina zadesila i dio hrvatske delegacije, koji je među prvima otišao na poprište Olimpijskih igara.
NBA košarkaši prvi će put od kad sudjeluju na OI, od Barcelone 1992. godine, morati biti u olimpijskom selu. Dosad su uvijek glumili iznimke i bili u luksuznim hotelima ili čak na jahtama.
A ono što će nedostajati nadamo se mnogim hrvatskim sportašima je što - neće moći slaviti medalje! Znate ono, najbolja je spontana fešta, odmah. Ali u Tokiju ništa od toga.
- Imali smo projekt krasne Hrvatske kuće u sklopu veleposlanstva, ali sve je propalo, nema nikakvih druženja, pa ni proslava medalja - rekao je predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša.
U takvom ozračju prva skupina hrvatskih olimpijaca odlazi u ponedjeljak u Japan.
- Puno je u pet godina bilo rada i ozljeda, ali prvi sam put prošao kompletne pripreme, mjesec dana bez propuštenog treninga, i optimist sam - rekao je veslač Damir Martin, srebrni iz Rija i najspremniji sportaš na svijetu!
- Bio sam najspremniji. Nadam se da će opet napraviti neko testiranje pa da ću biti blizu. Brži sam nego na zadnjoj regati, i to je nešto. Rad me diže i motivira, a nove okolnosti u olimpijskom selu znače samo da ću imati bolju koncentraciju - dodao je.
U koliko sati će biti vaše utrke?
- Između 2 i 5 u noći po hrvatskom vremenu. Taman da vam ne bude prevruće gledati...
Karate je u Japanu prvi put punopravni član Igara. A Ivan Kvesić naš je jedini predstavnik, ali velik adut za medalju.
- Prvi je put karate na OI i odmah u hramu karatea, u Budokan areni. Imam četiri borbe u skupini pa ako prođem, polufinale i finale. Od nas desetorice u kategoriji, šestorica su bivši ili aktualni svjetski prvaci. Ali ako budem na svom maksimumu, bit će dovoljno za zlat... za medalju - zaletio se, pa ispravio, Kvesić.
Na ispraćaju koji su organizirali HOO i veleposlanstvo Japana vidjeli smo kako su Marin Čilić i Snježana Pejčić naučili raditi sushi, Tin Srbić i Ana Đerek kineski čaj, a braća Sinković izradila su sunčane naočale od papira.
- Ponosna sam što ću opet predstavljati Hrvatsku, a natjecanja su u istoj dvorani u kojoj su bila i na OI 1964. U Riju sam bila jedina hrvatska judašica, sad je ekipa bolja pa će i rezultati biti bolji - rekla je Barbara Matić, a Toni Kanaet je naglasio:
- I u taekwondou nikad nismo imali više predstavnika, sad nas je četvero, super smo se pripremili i očekujemo medalje. Žao mi je što neću doživjeti Olimpijske igre onako kako sam ih zamišljao od malena, ali kad osvojimo medalju to više neće biti važno.
A osim Sinkovića, Hrvatska ima još jednu braću koja su među favoritima za medalju: jedriličare Šimu i Mihovila Fantelu.
- Imali smo sreće pa smo cijelu pandemijsku godinu jedrili, putovali, tražili uvjete slične onima kakvi će biti u Japanu. Taktiku znamo, znamo i što očekivati od mora jer 2019. smo bili ondje 20-ak dana. More je čišće nego u Riju, definitivno. Bit će nas u klasi 20-ak, a s pet-šest posada borit ćemo se za medalju - rekao je Šime, a Mihovil je dodao ponešto o bratskim odnosima:
- Još uvijek na regatama dijelimo sobu i nije se Šime promijenio, haha. Nema pritiska od brata, samo potpora, zato i jesmo došli tako daleko u tako kratkom roku. A godina odgore Igara meni je dobro došla jer sam 2019. vukao neku ozljedu...
I tako, s medaljom na ustima, čvrsto i odlučno, prva je hrvatska ekspedicija krenula za Tokio. Sretno!