Cijela Pula danas plače i tuguje za legendom hrvatskog boksa Matom Parlovom. Ispred kafića Mate bar građani cijeli dan donose cvijeće, vijence, a i ministar Dragan Primorac u tišini je upalio svijeću ispred kafića. Predsjednik Boksačkog kluba Pula Josip Rojnić, čiji je član Parlov bio od 1964. godine, bio je među njegovim najbliskijim prijateljima.
- Šta da vam kažem, otišao mi je prijatelj, otišla je legenda, otišao je čovjek koji je imao samo jedan poraz u životu, ovaj posljednji. Politika ga nije zanimala, a nakon što se prestao baviti boksom, Mate je imao novu čar u životu - pisanje pjesama. Pisao je poeziju o ljubavi i životu, ali nikad svome. Tu je bio tašt. Volio je pjevati i recitirati u krugu prijatelja. Volio je narodne pjesme, ali i mnoge druge. Mati su svi htjeli biti prijatelji, ali on je pored sebe imao samo probrane, sebi važne ljude. Najbolji prijatelj bio mu je Aldo Kantaruti, on mu je bio kao brat. Zatim ja, koji sam se s Parlovom znao još od djetinjstva, Mateoni i tek još nekolicina. Zadnji put sam bio s Matom prije 15-ak dana. Rekao mi je, 'pobijedio sam puno toga u životu, pobijedit ću i ovo'. To mu je bio plan, no nažalost jedini koji nije uspio izvršiti. Kafić na Giardinima, u koji sam i ja često zalazio, bio je uvijek pun stalnih gostiju i prijatelja, a otvorio ga je nakon što je postao prvak svijeta 1979. godine. U naš klub, čiji je bio član, znao je dolaziti, gledao je mlade nade i znao govoriti u koga treba ulagati - rekao je predsjednik boksačkog kluba, njegov veliki prijatelj Josip Rojnić.
Komemorativni skup u Domu hrvatskih branitelja okupio je, uz ministra Dragana Primorca, predstavnike Vlade, ali i sve štovatelje najveće hrvatske sportske legende Mate Parlova. U ime hrvatskih sportskih novinara govorio je Fredi Kramer.
- Opraštajući se od najvećeg sportaša svih vremena izgubili smo ne samo svjetskog sportaša, nego i čovjeka i humanista u ringu. Bio je kao bogom dan talent, boksao je čisto i kao šampiona cijenili su ga svi novinari svijeta.
Na komemoracijskom skupu govorio je i potpredsjednik HOO-a Luciano Sušanj.
- Otišao je virtuoz na nogama, koji nas je popeo na vrh svijeta - kazao je Sušanj.
Ministar Primorac istaknuo je kako se došao pokloniti čovjeku koji je osvojio sve što se moglo osvojiti.
- Imao sam čast biti s Matom uz bolnički krevet i sve što sam mogao učiniti jest ostaviti mu krunicu kad mi je on ispričao sve o svom životu.
Ministar je predložio da se u Hrvatsku uvede najbolja sportska nagrada koja će se zvati Mate Parlov. Pulski gradonačelnik Miletić istaknuo je da se Pula oprašta od legende kojoj će se odužiti ne samo riječima i cvijećem.
- Od danas će Dom sportova nositi tvoje ime, Mate, kao što će ga nositi i ime jednoga trga i ulice u Puli - kazao je Miletić.
Skupu je prisustvovala i neutješna Matina obitelj.
NEUTJEŠNI PRIJATELJ
Ljubo Štulić zvani Mate (70) zadnji se upisao u komemorativnu knjigu žalosti, a dok je ulazio u dvoranu, zavapio je: 'Gdje je moj Mate'.
Bio je, kaže, Matin sparing partner u ringu, a Mate ga je par puta "dobro razbio".
- Nekoliko mi je puta razbio arkadu, a dobio sam i po šiški da nekoliko dana nisam mogao okrenuti glavu, kazao je.
Ispred Matina kafića tužno su stajali i zjapili u zatvorena vrata, Luka Tuka i Josip Živković, kao da ne vjeruju da Mate više nema. Matini prijatelji i stalni gosti u kafiću, kažu da je bio poeta i da bi poludio na pjesmu "Da te mogu pismom zvati", koju su zajednički pjevali iz sveg glasa.