Razbit ćemo vas večeras, nemate šanse!, govorio je mladić u dresu Južnoafričke Republike drugome koji se kočoperio u engleskoj majici.
U rukama pivo, i to u staklenoj boci, oko njih u pariškom metrou masa navijača u južnoafričkim, engleskim i francuskim bojama, nigdje ni blizu policije. Ni agresije. Iako ni jednom ni drugom promila nije nedostajalo...
Razmijenili su stručna mišljenja o utakmici, prednosti i mane obje momčadi, te ruku pod ruku nastavili prema stadionu. Bez nervoze, nasilja i huliganskog divljanja kao u nekim drugim sportovima. Ne u ragbiju, sportu koji, vole se hvaliti, gledaju gospoda...
I zato ta gospoda puni stadione gdje god se igralo, zato je svjetsko prvenstvo ragbijaša treće najgledanije sportsko natjecanje, nakon Ljetnih olimpijskih igara i SP-a nogometaša, a kako se igra neparnih godina, u pravilu je i najgledaniji sportski događaj godine.
Oba polufinala privukla su na St. Denis gotovo 80.000 ljudi, a ulaznice su stajale 80, 170, 350 i 550 eura. A sličnost s Maksimirom i Poljudom pronašli smo u činjenici da i na tom velebnom Stade de Franceu gledatelji - kisnu!? Barem 20-ak donjih redova svih tribina bilo je natopljeno kišom i navijači su se štitili kapuljačama i kabanicama. Ne, kišobrani ni ondje nisu dopušteni...
A južnoafrički su ragbijaši uspjeli naoko nemoguće: zbog njih su Francuzi navijali za Englesku! Rijetko viđena pojava, u bilo kojem sportu, a pogotovo u ragbiju, gdje su veliki rivali. Ali JAR je u četvrtfinalu izbacila Francusku pa su prilikom predstavljanja momčadi gromoglasne zvižduke dobili igrači JAR-a, pogotovo dvojica koje su Francuzi napikirali kao najzaslužnije za poraz, te sudac, koji ih je, smatraju, oštetio.
Nije pomoglo, JAR je svladala Englesku u dramatičnom okršaju 16-15 (6-12), preokretom u zadnjih deset minuta, u koje su Englezi ušli s vodstvom 15-6. U finalu će u subotu na Novi Zeland, i jedni i drugi imaju po tri naslova svjetskog prvaka, a na devet SP-ova samo su jedanput međusobno igrali u finalu: 1995. kada je u Johannesburgu bolja bila JAR 15-12.
I dok je na svim tribinama St. Denisa bilo izmiješano društvo i podjednak broj navijača Engleske i JAR-a, najviše se navijalo za - Francusku!? Jer Francuzi su pokupovali ulaznice vjerujući u polufinale svoje reprezentacije, pa su i na utakmici gdje nije bilo njihovih igrača pjevali Marseljezu i skandirali "Les Bleus". Engleski su, pak, navijači odlučili svoju reprezentaciju podržavati pjesmom "Swing Low, Sweet Chariot". I to je jedino što pjevaju!? I to jedan jedini stih refrena, jer i sami priznaju da više od toga ne znaju.
Ta je pjesma nastala krajem 19. stoljeća u SAD-u i pjevali su je robovi. Zato je mnogi smatraju neprimjerenom za navijačku pjesmu ragbijaške reprezentacije i nakon što su neodgovorni policajci skrivili smrt tamnoputog Georgea Floyda u SAD-u prije tri i pol godine, krenula je inicijativa da se engleskim navijačima zabrani pjevanje te pjesme robova.
No, s druge strane, nitko u Engleskoj nema pouzdan odgovor kako je ta pjesma postala himna ragbijaša niti kada, neki tvrde da se 1988. prvi put čula na utakmicama ragbijaša.
Riječi je teško povezati sa sportom i ragbijem. Čak i onih nekoliko riječi refrena koje engleski fanovi neprestano ponavljaju...