Jug je vodio šest razlike usred Zagreba, Đuho se nije uzrujavao, igrači još manje... Bio je to konačan kraj priče, koja od samog početka nije štimala. Skupo plaćeni trener u Zagreb je došao vratiti Mladost na vrh, ako ne europskog, onda barem hrvatskog vaterpola, ali način na koji je to pokušao ovdje jednostavno - ne prolazi. Tražio je da mu momčad slijepo vjeruje, mišljenja najiskusnijih igrača nije prihvaćao, a prvi veći raskol bio je u Beogradu uoči utakmice Lige prvaka s Partizanom. Tamo su se tadašnji kapetan Vjeko Kobeščak i Đuho žestoko posvađali, a epilog cijele priče bio je - novi kapetan je golman Dalibor Perčinić. A službeno priopćenje kluba glasilo je: “Zbog problema u komunikaciji na relaciji Kobeščak - Đuho, kapetan momčadi do daljnjega će biti Dalibor Perčinić”. No marginaliziranje igrača koji je cijelu karijeru proveo u klubu (17 godina) nije donijelo pozitivan pomak. Momčadi je bilo svejedno gubi li ili dobiva, a Đuho ili nije znao ili mu nije bilo stalo da to promijeni. Jesu li ga igrači bojkotirali, to samo oni znaju (Đuho vjeruje da nisu), ali razlaz je očito bio jedino riješenje. A tko je u cijeloj priči najveći krivac, teško je reći. Đuho je previše zaradio, a nije napravio ništa. Ipak, umjesto ostavke, zbog odštete je čekao otkaz. Uprava je dala velik novac za “male” igrače, a ni ti igrači nikad nisu bili - momčad. Njima je Mladost samo dobra zarada. PRISTUP U RADU S MLADIMA JE KATASTROFALAN Mladost je godinama imala ekstremno talentirane mlade igrače, ali oni su svi do jednog - nestali. Posljednji koji je uspio je Vjeko Kobeščak, a od njegova debija do danas prošlo je 17 godina. Razlog? Lakše je nekog kupiti nego godinu dana čekati da neki talent sazrije. Najsvježiji primjer je mladi Jurin, koji je proglašen najboljim golmanom juniorskog SP-a, ali i ne samo tamo - gdje god se pojavio, proglašen je najboljim. Mladost mu nije dala šansu, poslala ga je u Medveščak, gdje već tri godine stagnira, točnije - propada.