Isticao sam to od samog početka priprema kako imamo odlične pojedince. Jedino se postavljalo pitanje koliko smo dobro uigrani. To se ne može preko noći. I zbog toga smo tijekom priprema igrali svako malo utakmice. Prvo turnir u Rumunjskoj, pa u Budvi, te naposljetku treći u Sydneyu. Nakon svake utakmice je bio očit pomak prema naprijed. I kad smo počeli nastup na Svjetskom prvenstvu, isticao sam, budite uvjereni, u svakoj sljedećoj utakmici na prvenstvu igrat ćemo sve bolje i bolje. I igrali smo. I što je važno istaknuti, dominirali u svakoj. Nije tih 10 razlike protiv Rusa bilo zato što su slab protivnik. Potvrdila je to naša igra protiv Srbije, a dominirali smo i u finalu. Bez naših par pogrešaka, Mađari su nam dva gola dali iz odbijanca, nakon obrane Vićana, sve bi bilo riješeno prije produžetaka. Međutim, možda je ovako bolje. Bilo je uzbudljivije. I slađe. U svakoj utakmici je po nekoliko igrača zaslužilo epitet junaka. Motiv je bio velik. Svi smo uložili sve u ovaj trijumf.