Bio je početak proljeća 2017. godine. Malo manje od godinu i pol dana prije nego će postati svjetski viceprvaci, Ante Čačić i njegova nogometna vojska u Estoniji su izvršili "zapovijed" koju je dao predsjednik HNS-a Davor Šuker. Za koju nitko ni dan-danas ne zna čemu je služila osim da se zadrži mirnima Estonce čija je mlada reprezentacija mogla za zelenim stolom u "slučaju Fiolić" poništiti poraz u Zaprešiću godinu dana ranije, odnosno važne hrvatske U-21 bodove u kvalifikacijama za Euro.
POGLEDAJTE VIDEO: Marko Pjaca trenira nakon ozljede
Hrvatskoj je, međutim, u LeCoq areni, čije ime slikovito opisuje tadašnje stanje stravnjaka, u prijateljskoj utakmici tada 119. reprezentacija svijeta pljusnula šamarčinu (3-0) od koje se, srećom, brzo oporavila, pa ako je to trebala biti škola i prekretnica za ono što će se dogoditi u Rusiji, neka se i dogodila, dapače. Međutim, tog 28. ožujka stvari su za jednu obećavajuću nogometnu karijeru krenule slobodnim padom.
Anderlecht novi početak
Marko Pjaca, koji danas puni 25 godina, u 62. minuti nije spustio glavu nakon jedne izgubljene lopte, a koljeno je u toj želji negdje među brojnim rupama te livade samo zaplesalo i ispustilo zvuk koji nijedan sportaš ne želi čuti. Je li se baš moralo tako dogoditi?
Do danas, tri godine kasnije, Marko Pjaca odigrao je tek 33 utakmice s prosječnom minutažom ispod 40 po utakmici. A samo dva tjedna prije tog Tallina odradio je cijeli derbi Milana i Juventusa, koji ga je za 23 milijuna eura odveo iz Dinama. Serie A bila je njegova.
Niti je više Juventus htio čekati Pjacu niti je to bio put kojim je u međuvremenu krenula "Stara dama" čije su ormariće u svlačionici počele naseljavati najveće nogometne zvijezde, što je značilo otprilike samo jedno; za Zagrepčanina mjesta više nema. Našlo ga se, gotovo desetak mjeseci kasnije, u Schalkeu, ali za svega devet utakmica.
OK, Bundesliga nije prošla, pa je sredina za novi uzlet postala Fiorentina. Pjaca je opet igrao, ne puno istina, gol ga nije htio, ali - igrao je. Sve dok opet nije došao ožujak i onaj isti zvuk pucanja križnih ligamenata koljena. Nova operacija, nova dugotrajna rehabilitacija i novi upitnici nad budućnošću.
Koje, to je valjda tek bila potvrda, u Juventusu definitivno više nema. Javio se Anderlecht za novi početak, a onda i ovaj korona virus tek što je Pjaca počeo zauzimati svoje mjesto u prvih 11, ali i opipavati mjesto u hrvatskoj reprezentaciji tamo negdje, takav je bio plan, sredinom lipnja.
Istovremeno u Chelseaju se iz problema izvlačio jedan drugi nogometni život koji, također, danas puše svjećice, njih 26. "Križni ligament" u karijeri Matea Kovačića bio je Real Madrid. Naravno, samo metaforički jer stvari nisu za usporedbu. Jest, nakupilo se tu 109 nastupa u kraljevskom dresu i trofeja, ali igrački Mateo Kovačić koji je otišao iz Real Madrida nije bio bolji od onoga koji je došao iz Intera. Ako o tom pridjevu uopće možemo razgovarati.
Lampardovo povjerenje
I Kovačić je zagrizao veliku udicu kada je odlazio iz Dinama, ali nije se zakoprcao u silnim izazovima koje je nosio Inter. Pa ako ćemo realno, većina najboljih utakmica koje je odigrao u karijeri, i dalje su iz tog crno-plavog dresa. Jer, taj Mateo Kovačić na Giuseppe Meazzi igrao je ono za što je i stvoren, bliže protivničkom golu, a ne vlastitom.
Real, baš poput Juventusa u Pjacinom slučaju, želi i traži gotove igrače što unatoč 38 milijuna plaćenih novčanica Kovačić nije bio niti je sa svakom desetom utakmicom od prve minute mogao postati na Santiago Bernabeuu. Za sve drugo zato postoje Castilla, odnosno Primavera.
Čekati Zidaneovo pa Solarijevo povjerenje više nije imalo smisla ni strpljenja, pa ga je ponudio Maurizio Sarri. Premier liga kao novi izazov, zašto ne? Malo toga može biti lošije od statusa u Realu.
Sarri je, pak, napustio Stamford Bridge, a još veću porciju povjerenja Kovačiću je na stol stavio Frank Lampard i danas, kada ga nema na zagrijavanju uoči utakmice, na tribinama se valjda pitaju samo jedno: "A zašto ne igra Kova?"
Mateo Kovačić u igračkim karakteristikama možda nije ono što je mogao biti da je ostao u Interu gdje je njegov prvi korak toliko puta čuvarima ostavljao tek šansu da ga povuku za dres, ali danas je Mateo Kovačić igrač u kojega se više ne sumnja. Igrač koji, to smo i zaboravili, zabija, koji dribla kao nitko u Premier ligi, koji ulazi u najbolje godine i onaj koji će, kada to više ne budu Luka Modrić i Ivan Rakitić, s Marcelom Brozovićem definitivno postati glavni "bravar" hrvatske reprezentacije.
Klubovi Marka Pjace (utakmice/golovi):
- Dinamo Zagreb (91/28)
- Lokomotiva Zagreb (51/9)
- Juventus (21/1)
- Schalke 04 (9/2)
- Fiorentina (19/1)
- Anderlecht (4/1)
Klubovi Matea Kovačića:
- Dinamo Zagreb (63/7)
- Inter Milan (97/8)
- Real Madrid (109/3)
- Chelsea (88/2)