Protivnik s kojim smo europsko prvenstvo otvorili, večeras ćemo i zatvoriti. Bez obzira na to što je ovo natjecanje za Hrvatsku bila tek usputna stanica do Pekinga, vjerojatno ćemo jednog dana biti svjesni koliko smo bili blizu naslovu prvaka i koliko nam je preksinoć Crna Gora odnijela. Jer protivnik bi nam u finalu bila Srbija, vrhunska reprezentacija, ali reprezentacija kojoj vjerojatno još zvoni u glavi polufinale posljednjeg SP-a, kad smo ih pošteno “razbili”. Otprilike isto onako kako Mađarima zvoni u glavi onog trenutka kad moraju igrati protiv Srbije. Jer nisu ih dobili pune četiri godine, točnije od finala Olimpijskih igara u Ateni. Na žalost, takvih problema protiv nas nemaju. U prijevodu, da smo pobijedili Crnu Goru, igrali bismo za zlatnu medalju protiv momčadi koja nam više leži nego Mađari, s kojima igramo za “utješnu” broncu.

SRBIJA RAZMIŠLJA O ZLATU, CRNA GORA UŽIVA U FINALU
O europskom zlatu odlučivat će dvije države koje su još na posljednjem EP-u bile pod istom zastavom. U posljednjem napadu Mađari su pogodili stativu, Srbi otišli u finale, a već nekoliko minuta poslije Šapić je bio glavom u današnjem finalu. S druge strane, Crnogorci uživaju u svakom uspjehu na svome prvom velikom natjecanju i njima je finale još daleko, proslava pobjede nad Hrvatskom dugo je bila jedina bitna stvar. Polufinalnu pobjedu nad Hrvatskom, između ostalog, posvetili su Danilu Ikodinoviću, kapetanu srpske reprezentacije, koji se još bori za život. Svakako ljudska gesta, ali pomalo je to nesvakidašnja uvertira u večerašnji finale (21.00). Iako su Srbija i Crna Gora danas dvije države, svi ti igrači su još uvijek jedno. Zajedno su igrali prethodnih godina, čak je zlatnu medalju na posljednjem Europskom prvenstvo osvojila Srbija i Crna Gora.