Na stranu poraz u derbiju, na stranu četvrta uzastopna nula kod kuće s Hajdukom, na stranu rođendan Armade i izgubljena utakmica. Porazi su dio života i nogometa, dogode se. Nije sramota izgubiti, ali JEST sramota izgubiti onako kako je Rijeka izgubila u nedjelju!
POGLEDAJTE VIDEO: Prigodni crni dres
Murić koji ostavlja Solana da 90% prvog poluvremena igra sam protiv dvojice protivničkih igrača, Drmić koji u 56. minuti dobije nedopustivi crveni karton zbog udaranja protivnika, Pavičić koji dobije kapetansku vrpcu pa odigra 'veteransku' utakmicu...
U tom kvartetu najkvalitetnijih i najiskusnijih samo je Haris Vučkić pokazao ono jedino normalno: želju, trud i žestinu za nadigravanjem i sportskim fajtom. Dok ga u jednom duelu nisu ozlijedili pa je na poluvremenu ostao u svlačionici.
Dotad je bio onaj koji je pokušavao i igrom i zalaganjem i bodrenjem podići suigrače. Ali... Nije imao koga! Oni koji su morali nositi momčad igrali su kao na vikend haklu s friendovima kad su važniji pivo i ćevapi nakon tekme, a ne kao da igraju jednu od najvećih utakmica hrvatskog nogometa uopće.
Može se izgubiti, ali se ne smije - TAKO izgubiti.
Nemam običaj isticati navijačku subkulturu i 'učinak' tribina, ali u nedjelju navečer Armada i riječka publika očitali su gospodsku lekciju igračima i treneru.
Navijanje od pola sata prije početka utakmice, žestoka podrška svih 90 minuta, a na kraju tih sramotnih sat i pol - glasno navijanje: 'Volim te, Rijeko'! Civilizirano, a s ljubavlju. Onako kako se voli klub kad ga voliš svim srcem.
Murić, Drmić, Pavičić & com. imali su: daleko bolje navijanje nego što su ga zaslužili. I teško da će, ako opet osramote dres s Rijekinim grbom, opet doživjeti takvu blagonaklonost svoje sjajne publike.
Prve sumnje u ishod pojavile su se čim su iz printera izašli službeni zapisnici. Sa samo dva stopera na Livaju i Kalinića, sa samo teoretski dupliranim bokovima jer Murića baš i nije zanimalo kakvog sve posla iza njegovih leđa ima mladi Solano, sa Pavičićem u ulozi kapetana kao očiglednom izravnom posljedicom glasina da je Drmić tijekom vikenda stavio potpis na ugovor s Dinamom...
Rijeka je odigrala tako da protivnik za pobjedu nije morao napraviti - ama baš ništa posebno. Livaja, Kalinić i ostatak splitske momčadi samo su rutinski, laganim trokorakom uzeli, na pladnju im servirana tri boda.
Lakšu utakmicu od ove protiv Rijeke na Rujevici Hajduk valjda nije odigrao u svojih 111 godina.
Drmić će za crveni karton dobiti najmanje dvije utakmice kazne. Pa mu ostaje samo da se, prije odlaska u Dinamo, s klubom, navijačima i gradom pozdravi vrhunskom izvedbom u finalu kupa 26. svibnja na Poljudu protiv istog protivnika.
Šef struke Goran Tomić je dan nakon utakmice, u mikrofon kolege Ferlina, ponudio objašnjenje da je 'nogomet ponekad - neobjašnjiv'.
- Čestitke Armadi na 35. rođendanu i isprike svim navijačima. Mi se zapravo nismo ni pojavili na utakmici!
Na pitanje da objasni zašto mu se momčad 'nije pojavila na utakmici' Tomić je odgovorio:
- A nogomet je ponekad neobjašnjiv.
Drugim riječima: ili ne zna ili nije vrijeme da kaže zašto momčad koju trenira ima oscilacije od igre za desetku (protiv Osijeka) do takve igre da bi bilo bolje da su predali 0-3 bez borbe (protiv Hajduka).
- Prvi gol nas je presjekao, taj penal. Na poluvremenu smo napravili tri izmjene, čak i dobro zaigrali, ali onda se dogodilo to isključenje kakvo si Drmić ne smije dozvoliti. Jesam, pogledao sam i ja usporenu snimku te situacije pa se maknuo od ekrana prije suca jer... Bilo mi je jasno da ide crveni karton.
O tome kako mu je momčad igrala u, za navijače uvijek posebno važnom derbiju, u utakmici koju je imao tjedan dana za pripremiti, Tomić je sve objasnio rečenicom:
- Jesam li mogao ranije reagirati? A jedino tako da nakon 20 minuta promijenim petoricu igrača!
Rijeka će nakon 10 godina sezonu završiti iza Hajduka, najvjerojatnije na 4. mjestu. Ali sezona im nudi još jednu kolosalno divnu šansu.
Finale kupa u grotlu Poljuda na kojem će za njih navijati i 6-7.000 riječkih navijača koji će put Splita brodom, autima, autobusima... Koji će i s posla bježati i zadnju kunu potrošiti da budu uz svoju Rijeku.
Ima li Tomić momčad u rukama? Postoji li u svlačionici kritična masa za učiniti trofejnom i ovu sezonu? Doznat ćemo do kraja svibnja.
Jedno je sigurno: ako zaključi da ima onih koji će finale igrati kao prošle nedjelje onda neka se Tomić ne dovodi u situaciju da nakon 20 minuta treba mijenjati petoricu igrača nego neka one za koje postoji opasnost da odigraju rekreativnu utakmicu - niti ne vodi u Split.