Na parketu je Siena uništavala svaki Cibonin pokušaj da prijeđe centar, a tamo negdje na plavom sektoru tribina sjedio je Aco Petrović. Ispratio je ceremoniju umirovljenja dresova Andre Knege i Mihovila Nakića, dvojice igrača koji realno nisu ništa važniji faktor u Ciboninoj povijesti od njega samog, a potom je pogledao i košarkašku blamažu prve kategorije.
- Eh, sreća da ovo ne moraš gledati - vjerojatno je pomislio čovjek kojeg su kao igrača zvali Aca Trica. U mislima se obratio svome bratu, čiji dres je već godinama pod krovom dvorane. Teško je vjerovati da se previše ljudi u 'njegovoj' dvorani sjetilo da je idućega dana rođendan Dražena Petrovića. Aco sigurno je, znao je da bi njegov brat ovoga četvrtka navršio 45 godina, znao je da mu ne bi bilo lako gledati ovakvu momčad Cibone.
Dok je pokojni Dražen nosio plavi dres s brojem 10 na leđima, Cibona je bila vrh. Sami vrh. U njegovo su doba, ali i dobar Ace, Knege, Nika, Ušića i društva, protivnici u okršaju s Cibonom 45 razlike mogli biti jedino - poraženi. Danas su druga vremena, bogati vladaju košarkaškim svijetom, a Ciboni ostaju mrvice. I Draženu sigurno ne bi bilo lako, rođeni pobjednik poput njega teško bi mogao gledati klub u kojem se popeo na krov Europe.
Jedna velika sportska priča započela je u Šibeniku 22. listopada 1964. godine. Devet godina kasnije rodio se KK Šibenka, u to je vrijeme Dražen već krenuo stopama starijeg brata Ace. U svojoj je Šibenci sa 16 bio najveća zvijezda, uzeo je i prvenstvo Jugoslavije, no administracija je kasnije taj naslov dodijelila Bosni. Idući korak bila je Cibona, u kojoj je dvaput bio prvak Europe, dovevši košarkaško ludilo u metropolu. Sezona u Real Madridu bila je samo stanica prema NBA ligi, prema tamo gdje je dokazao da se i europski košarkaši mogu itekako dobro nositi s "američkim profesionalcima". I zato se danas Draženovo ime spominje u svakom razgovoru o uspjehu Dirka Nowitzkog, Tonyja Parkera, Pau Gasola, Josea Calderona...
Da nije ona glupa nesreća prekinula njegov život tog 7. lipnja 1993., danas bi Dražen imao 45 godina. Vjerojatno bi radio nešto u košarci, bilo kao trener ili u nekoj drugoj ulozi. Toliko je volio košarku da bi u njoj gotovo sigurno i ostao. A bio je lider kakvog danas nemamo u svijetu hrvatske košarke...

DRAŽENOVA KARIJERA
KK Šibenka (1979.-1983.)
KK Cibona (1984.-1988.)
Real Madrid (1988.-1989.)
Portland Trail Blazers (1989.-1991.)
New Jersey Nets (1991.-1993.)

OSVOJENI TROFEJI
ŠIBENIKA - Naslov prvaka Jugoslavije  1983., kasnije oduzet
CIBONA - Naslov prvaka Jugoslavije 1985., naslov prvaka Europe 1985. i 1986., Kup Jugoslavije 1985., 1986. i 1988., Europski kup 1987.
REAL MADRID - Kup Španjolske 1989.
REPREZENTACIJA -  s Jugoslavijom zlato na EP '89. i SP '90., srebro na OI '88., bronca na OI '84., SP '86. i EP '87., s Hrvatskom srebro na OI '92.