Dnevno znam i po šest sati provoditi na bazenu, tako da nemam vremena za slikanje. Odem do galerije, evo, baš sam bio u Brasíliji, arhitektonskom čudu od grada, javio se Ratko Rudić.

Najtrofejniji trener u Dubrovniku se priprema za Olimpijske igre u Rio de Janeiru. U dvije godine od “neplivača” napravio je momčad koja je pobijedila Hrvatsku.

“U Brazilu su svi nogometaši, ali djeca koja dođu na bazen ostaju u vaterpolu” - izbornikom Brazila postao je prije dvije godine

- Osvojili smo i povijesnu medalju, broncu u Svjetskoj ligi. A još nismo kompletni.

Kad je preuzimao SAD, bilo mu je vrlo teško. Nije bilo igrača, sustava, organizacije. No to je “cvijeće” za košmar na koji je naišao u Brazilu.

- Neusporedivo. Sve je bilo u lošem stanju, organizacija, igrači, sustav... Morao sam napraviti ozbiljan program rada - kaže Rudić.

Za sedam dana počinje Europsko prvenstvo u vaterpolu u Beogradu. Hrvatska otvara protiv Srbije.

“Živio sam četiri godine u Long Beachu, a sad sam u Riju. Ne bojim se...” - kaže da nije opasno

- Srbija je prvi favorit, ali neće se prošetati. Olimpijska je godina i mnogi su mislima već u Riju. Hrvatskoj je hendikep neigranje Muslima i Obradovića, no Hrvatska može daleko, do medalje.

Kao igrač, Rudić je upisao studij arhitekture.

- Namjeravao sam otići na Akademiju za likovnu umjetnost i baviti se slikarstvom. Arhitektura od studenta traži da cijeli dan bude na fakultetu, a kao profesionalac nisam mogao pratiti takav tempo. Naposljetku sam završio Fakultet za fizičku kulturu, ali cijeli život pomalo slikam.

Prije nego što je odlazio u SAD, slike je odnio na tavan obiteljske kuće u Gorskom kotaru, a jednom će ih, kaže, možda i pokazati javno. Gdje god bio, uvijek igračima kaže jedno:

“Na dan znam biti i šest sati na bazenu te sat i pol u teretani. Ovisi o planu” - Brazilci vole raditi i učiti

- Da mi ne prodaju fore jer sam kao igrač volio izbjegavati obveze i znam kad me netko pokušava prevariti. Najlakše je raditi s Amerikancima jer oni imaju samodisciplinu.

Kao trener je izuzetno strog i pedantan, no kao igrač je znao proveseliti se. Kao u Budimpešti.

- Partizan je igrao protiv Vasasa koji nas je redovito pobjeđivao i nisu nam davali nikakve izglede u toj utakmici. Došli smo u Budimpeštu, cijelu noć proveli u krčmi uz muziku i piće te se u hotel vratili pred zoru, a onda navečer pregazili Mađare. Danas je nešto slično nemoguće jer se sport puno više bazira na snazi i, da tako živite, protivnik bi vas pregazio.