U ljetnom prijelaznom roku Hajduk je doveo velik broj novih igrača, a jedan od onih koji su se pokazali kao pun pogodak svakako je napadač Ahmed Said Said.
Tri mjeseca protekla su od vašeg dolaska u Hajduk, je li to bio dobar potez?
- Za sada je to sjajan potez, a bio bi još i bolji da smo se plasirali u EL. Kad sam dolazio ovdje, nisam znao previše o klubu i gradu, sada znam da je Hajduk najveći klub u Hrvatskoj, jer to osjećam na svakom koraku, ne samo na stadionu. Gdje god kreneš, svugdje je neki znak Hajduka, na zidovima, u automobilima... Hajduk je u Hrvatskoj poput religije.
Možete li to usporediti s nekim klubom u Italiji, u kojoj ste odrasli?
- Možda je najbolja usporedba s Napolijem. Hajduk je najveći klub za koji sam igrao u karijeri. Istina, igrao sam i za Inter, koji je također veliki klub, ali nije najveći klub u zemlji, za razliku od Hajduka. A to je, priznat ćete, velika razlika.
Rezultatski gledano, na razini ste prošle sezone, ali ste teško stradali u dva derbija. Možete li u nastavku sezone ostvariti bolje rezultate?
- Moramo pokušati osvojiti više bodova, pogotovo u utakmicama protiv izravnih konkurenata za vrh, jer ti bodovi vrijede dvostruko.
Što za vas osobno znači maksimirski derbi?
- Utakmicu protiv Maccabija svi smo smatrali utakmicom sezone i tako smo je i odigrali. Ovu protiv Dinama moramo odigrati s razmišljanjem kao da nam je to zadnja utakmica u životu.
Kakav je Dinamo?
- Jako su dobra momčad, igraju LP protiv jednog od najvećih klubova u Europi Juventusa, i svi imamo jako puno respekta prema njima. Ali ih se ne bojimo. Mi smo Hajduk, igrači Hajduka se ne smiju bojati nikoga, pa ni Reala. Dobro, možda Reala ipak malo, ha, ha, ha...
Što vam se dogodilo u prvom derbiju, zašto ste tako uvjerljivo poraženi?
- Da sam ja iskoristio svoju stopostotnu priliku na početku utakmice ili da Dinamo nije zabio u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena, sve bi možda bilo drugačije. Taj gol nam je ubilo moral, jer tada još nismo bili momčad kakva smo danas. Morali smo reagirati, otvoriti se, a nismo bili spremni za to. Slično je bilo i protiv Rijeke. Bio je to početak sezone, tek smo se skupljali, bili smo nova, neuigrana momčad bez treninga. Sada smo posloženi, uigrani, poznajemo se puno bolje i znamo što jedan od drugoga možemo očekivati. A te male stvari čine razliku.
- Što možemo od Hajduka očekivati u nedjelju?
- Ono što ja očekujem od sebe i od svojih suigrača je da svi damo maksimum. Ako svi damo sve od sebe, nitko nam ne može ništa predbaciti ni zamjeriti. Ako budemo kalkulirali sigurno ćemo izgubiti. Moramo igrati kao protiv Maccabija, bez kalkulacija, kao da nam je to zadnja utakmica u životu o kojoj sve ovisi.
Tko bi mogao zabiti, svi napadači su u sjajnoj formi, svi zabijaju, uključujući i vas. Možete li obećati gol?
- Meni je svejedno, što se mene tiče može zabiti i golman Kalinić.
S kim ste posebno dobri od suigrača?
- Nije floskula, ali sa svima sam dobar. S Ohandzom dijelim porijeklo i kulturu, s Jeffersonom portugalski jezik, sa Savvasem i Memollom talijanski.... S njima lakše komuniciram, ali i s ostalima sam dobar, odemo ponekad vani na večeru, iako sam više 'kućni tip', radije sam kod kuće, pogotovo ako mi dođu djevojka ili netko od obitelji.
Živjeli ste u Italiji, Portugalu, Splitu... Usporedba?
- Italija je moj dom, i u Italiji se ipak najbolje osjećam, iako mi je bilo lijepo i u Portugalu, koji je jako otvoren. Isto kao i Split, koji je sličniji Italiji. Ljudi su otvoreni, osjećaš se na svakom koraku dobro prihvaćenim, pogotovo ako si nogometaš. Lijepo je biti nogometaš Hajduka u Splitu, nadam se da će biti još i ljepše kad počnemo bolje igrati, i ostvarivati bolje rezultate.
Gdje živi vaša obitelj?
- Imao sam tri godine kad sam u Italiju stigao iz Gane, u kojoj je ostala moja šira obitelj. Posjećujem ih barem jednom godišnje, jer želim održati kontakt s njima, to je ipak zemlja iz koje potječem. To mi znači jako puno.