Grčka ovog puta nije tragedija. Iako nulu od rezultata, a na trenutke i od igre, tribine nisu uspjele probaviti. Kao što im se nije probavljalo ni sve one sendviče koje su pobacali po tartan-stazi.
- Zašto ste ljuti, učinili smo sve da pobijedimo - ispalio je Bilić.
Jutro poslije, rano ujutro, ipak se ispravio.
- Shvaćamo ljude, razumijemo da se osjećaju prazno nakon svega - rekao je izbornik.
A sve bi bilo drukčije da je sudac Larsen, čovjek u zadnjoj godini sudačke karijere, vidio penal na Pranjiću. Ili da ona Duduova lopta nije zapela u bloku duboko u sučevoj nadoknadi.
- Strašno nam nedostaje pravi Eduardo - uzdahnuo je Slaven.
OK, nedostaje Dudu koji zabija što 'običan' napadač i ne mora zabiti. Prije dvije godine vjerojatno bi zabio, ne bi ga tri Grka zaustavila. Ali prije dvije godine ni Slaven Bilić ne bi čekao 70. minutu da navali na protivnički bunker. I zato, više od pravog Eduarda, hrvatskoj reprezentaciji nedostaje pravi Slaven Bilić. Hrabri frajer koji ne kalkulira, koji 'mazne' Engleze usred Londona, koji se ne boji ni Njemačke u strašno važnoj utakmici na Euru. Ali taj se negdje usput izgubio, ovaj novi kaže da ni bod ne bi bio loš.
- Ma nisam rekao da bi bod bio dobar nego da nije kraj kvalifikacija pa da moramo dobiti. Uostalom, ovim bodom nismo zadovoljni, željeli smo pobjedu - objašnjavao je Bilić jutro poslije.
Netko se prisjetio remija s Ukrajinom u Harkivu. I tad su iz stožera govorili kako do kraja kvalifikacija ima još puno utakmica, kako ima vremena. A pokazalo se na kraju da i nije bilo toliko vremena.
- Sad je drukčije nego tad. Pa mi sad nismo izgubili bodove. Ne možeš ih ni izgubiti protiv izravnoga konkurenta. Bodovi se gube na Malti ili Latviji - rekao je izbornik, koji bi mogao pokušati to objasniti i navijačima. Onima koji su bacali upaljače i sendviče. A ako to doživiš, moraš shvatiti da nešto ne valja. Počevši od Italije u Livornu, Bilić je bio miljenik nacije. Apsolutni heroj! Uveo je neke nove klince u momčad, obračunao se s Englezima, otišao na Euro. I tu je zapelo. Kao da se uvukao strah, nakon Turske više ništa nije isto. Veliku, pravu utakmicu nismo dobili od Njemačke u Klagenfurtu. Doma velikog protivnika nismo dobili od Engleske u listopadu 2006., Slavene, nije li vrijeme za buđenje?
IGRAČI SLIČNI, A IGRA RAZLIČITA...
Osnovu momčadi u ove četiri godine Bilić nije mijenjao. Od važnijih igrača otišla su braća Kovač, ali to je otprilike to. No nema više one lakoće i poleta. A to bi trebalo vratiti...
ITALIJA-HRVATSKA 15.08. 2006.
Pletikosa - Šerić, Šimunić, Knežević, Sablić - Rapaić, Modrić, N.Kovač, Srna - Klasnić. Eduardo
HRVATSKA-GRČKA 07.09.2010.
Runje - Strinić, Šimunić, Ćorluka, Srna - Kranjčar, Modrić, Vukojević, Pranjić - Petrić, Olić
BEZ GOLA U MAKSIMIRU? TO BAŠ NE DOŽIVI SVATKO
Otkad igra službene utakmice, Hrvatska je samo dvaput završila utakmicu u Maksimiru bez postignutoga gola. Protiv Rusije u lipnju 2007. i sad protiv Grčke. Oba puta izbornik je bio Bilić. Puno kritiziraniji Barić, Jozić i Kranjčar te Ćiro to nisu doživjeli.
PREKINULI NIZ NEPOBJEDIVOSTI
Maksimir je 18 godina bio utvrda, nitko nas na njemu nije dobio. Sve do Engleza i onih 1-4. Izbornik - Bilić.
ZADNJA VELIKA POBJEDA NA EURU
Od 2-1 s 'elfom' dvaput smo izgubili od Engleske, dvaput remizirali s Ukrajinom, a bod su uzeli i Grci. E da, i Turska...
NIZOZEMSKA IH JE 'OPAMETILA'
Otkad su Nizozemci dobili 3-0 na Poljudu, prijateljske utakmice često su alibiji. Wales, Luksemburg, Katar...