Trelissac je izbacio Lille. Lyon nije imao problema sa Chamblyjem, a Lorient je svladao Boulogne poslije produžetaka u šesnaestini finala Kupa. Sve su to priče s prvih 13 stranica L’Equipea, a to dovoljno govori o zanimanju Francuza za rukometni EP.

Otkazi Accambraya, Baracheta i Fernandeza predstavljeni su kao da je Francuska poslala drugu momčad u Poljsku. A tako nekako je u prvom krugu i izgledalo.

- Normalno je da smo opušteniji jer smo već osigurali Olimpijske igre, ali svejedno osjećamo odgovornost - objasnio je Claude Onesta i optimistično dodao:

- Za Francusku EP počinje od utakmice protiv Bjelorusije!

Obećano - izvršeno. Nakon prvih 30 minuta te utakmice semafor je pokazivao: Francuska 20, Bjelorusije 5. Samo pet golova u jednom poluvremenu... Francuski stroj se očito zagrijao, a sljedeća na redu je - Hrvatska.

- Uvijek je poseban užitak pobijediti Hrvatsku - ne krije Karabatić da uživa u ovom rivalstvu.

Nakon naše sinoćnje pobjede protiv Makedonije, rukometni “Clasico” imat će svoj puni smisao. Bit će to praktički izravna borba za polufinale. Tko izgubi, neće u borbu za medalje...

A sve do sinoć, nakon mučernja sa Srbijom i Makedonijom te poraza od Poljske u skupini, Francuska je izgledala kao prije točno četiri godine, 2012. u Srbiji. Tad je bila tek 11. na EP-u, prije svega zbog loše igre Nikole Karabatića. Do sinoć se činilo da se povijest ponavlja.

- Ovo sve je moja krivica - govorio je Karabatić nakon poraza 31-25 od Poljske u utorak.

- Nisam bio dobar. Ne sjećam se jesam li ikad bio gori - samokritičan je bio Karabatić nakon utakmice u kojoj je pucao 1-7 protiv domaćina EP-a.

Dva dana poslije, protiv Bjelorusije, sve se okrenulo. Završio je utakmicu s devet golova, u jednom je trenutku imao šut 8-8. Jednom rječju - zastrašujuće.

Godinama je već tu, sve čekamo da se umori, ostari, oprosti se, ali imamo lošu vijest. Nikola Karabatić ima samo 31 godinu. I nije sam, oko je njega je dobro znano društvo. 

Daniel Narcisse proslavio je 36. rođendan, Luc Abalo ušao je u 32. godinu, “preživjeli” su još i Cedric Sorhaindo (31), Michael Guigou (34) te Samuel Honrubia (29), a treba se pripremiti i za novu dozu kidanja živaca u izvedbi 40-godišnjeg Thierryja Omeyera. Ni on nikako da se umori, posljednje obećanje kaže će otići nakon Olimpijskih igra u Rio de Janeiru...

A sve bi bilo drugačije da Mirko Bašić nije ranih devedesetih stao na gol Vitrollesa u Francuskoj.

- Bio je vrlo jak, a posebno je dobro branio zicere s krila ili iz sredine. Mirko mi je bio velika inspiracija - pohvalio je Omeyer svog omiljenog Hrvata.