Trenđo je moj anđeo čuvar. Znam da je sa mnom na svim natjecanjima. Da je na tribini pronašao svoje sretno mjesto, rekla je Sandra Perković.

Njezin bivši trener Ivan Ivančić, koji je preminuo u kolovozu, jako je pazio na te sretne brojke. Znao je ljudima na tribini nuditi i stotine eura da mu ustupe mjesto.

Jedan od razloga zašto mu je posvetila nagradu HOO-a za najbolju sportašicu 2014. godine. Posvetila i zaplakala.

- I kad su se razišli, stalno su se čuli. Kad god je Sandra nešto osvojila, prvu poruku poslala je Ivančiću. Bilo joj je drago za sve čestitke koje je primala, a kad bi je dobila od njega, to je za nju ipak bilo nešto posebno. Nikad nije zaboravila što je sve za nju napravio. Pa, i ja sam njegov učenik, puno toga iz njegova rada i ja sam preuzeo, a dodao sam i nešto svojeg - kaže Edis Elkasević, koji je Sandrin trener već gotovo dvije godine.

Premda je osvojila sve što se može, Sandra je i dalje gladna uspjeha. Brani 2015. u Pekingu svjetsko zlato, a planove ima i za Dijamantnu ligu.

- Voljela bih na svim mitinzima biti rekorderka, na svim stadionima imati najduži hitac. SP? Zlato je uvijek teško osvojiti, no nadam se da će opet biti moje - kaže Sandra.

Nedostaje joj svjetski rekord. I to je cilj u budućnosti. Prošle godine prvi je put disk bacila više od 70 metara. Korak po korak i doći će do svjetskog rekorda.

- Prošle godine triput sam bacila više od 70 metara, ove se nadam da će disk ipak više puta letjeti iznad 70 metara - istaknula je Sandra.

- Imamo pet puta manje novca od konkurencije i slabije uvjete. Voljeli bismo da se to popravi - kaže Edis.