Od početka Svjetskog prvenstva pratim utakmice rukometne reprezentacije Hrvatske, no ovo što sam doživio protiv Španjolske, nisam doživio nikada do sada.
Nemam riječi kojom bih opisao atmosferu u prekrasnoj splitskoj dvorani i nadam se samo da će se slična atmosfera ponoviti protiv Dinama na Poljudu.
U Spaladium smo ušli punih sat vremena prije utakmice i već tada su sve tribine bile gotovo popunjene do kraja.
Navijači su nas zaustavljali u hodniku, čestitali na dobrim igrama i redom pitali što će biti 22. veljače. Nevjerojatno, nijedno drugo pitanje nisam čuo od navijača nego samo o Dinamu i 22. veljače.
Bili smo smješteni neposredno uz teren, tako da smo izbliza osjetili žestoku atmosferu i utakmicu. Imali smo i svoj transparent, dobili i navijačke balone....
Moram priznati da utakmicu nisam pozorno pratio jer nas je sve ponijela pjesma navijača, pa smo se i mi uključili u navijanje. Meni je to gušt, doći na tribinu i navijati, pogotovo kad je ovako dobra atmosfera.
Momci su sjajno odigrali utakmicu, od prvog do zadnjeg zaslužuju pohvale, ali ja najviše volim gledati Ivana Balića. Ono što je Ronaldinho u nogometu, to je Balić u rukometu. Od svih sportaša na svijetu, osim nogometaša, njega bih prvog želio upoznati, popričati s njim i popiti piće. Nadam se da će mi se ta želja jednog dana i ostvariti.

MIŠE KROZ NAVIJANJE ŽELI ZBLIŽITI IGRAČE
Trener Hajduka Ante Miše zadovoljan je što se njegovi nogometaši često druže izvan terena. Tako su prije dvoboja rukometaša uživo gledali i utakmice vaterpolista Juga te košarkaša Splita Croatia osiguranje. (jk)