Da je bilo malo više razuma, logike, pa i vizije, prošlog ljeta kad je na vagi s ABA ligom bilo europsko natjecanje, KK Split desetak mjeseci kasnije ne bi ni bio u poziciji priuštiti klubu i navijačima ono što je tužne večeri predzadnjeg ponedjeljka u travnju priuštio u Novom Beogradu. Mega je i matematički poslala klub s Gripa u drugi rang regionalne košarke. Nije Splitu to bila prva degradacija. Ispao je i u sezoni 2012/2013., sve do povratka u elitu u doba korona virusa. I trajao do danas.
No kad znate da je ljetos HKS velikodušno ponudio ozbiljan novac (400.000 eura) klubu koji odluči zaigrati u Europi, a u splitskom slučaju za Ligu prvaka radilo bi se o polovici godišnjeg proračuna (!), onda je na Gripama odluka u korist regionalne lige ispala potpuni promašaj. Debakl. Upravo kakva je ispala i sezona, u kojoj je Split ostvario šest pobjeda u 25 utakmica. A izuzev euroligaša, konkurenti su donji dom u europskim okvirima, budimo objektivni.
OK, legitimno je pitati kako bi onda ovakav Split u jačoj konkurenciji mogao u Europi. Cibona je, makar je kratko trajala njena (bajkovita) europska avantura, potvrdila da ni Europa nije takav bauk uz donekle pristojan i širok roster, a Split ga je, bez obzira na mnoge kriminalne predstave na parketu, s doselekcijom (Drežnjak, Wiggins, Cosey...) na papiru čak i imao. Uostalom, ta je momčad uzela prvi trofej u Hrvata ove sezone, s potpisom Dina Repeše, dok je Miodrag Rajković stavio pečat na regionalnu provaliju.
No, na stranu i rezultat i potencijalan broj utakmica u Europi, i navijači Cibone potvrdili su da su košarkaški kibici u Hrvatskoj do bola siti FMP-a, Mege, Krke, Spartaka... Na Gripama u uredima očito nisu, pa su ispali kanta za napucavanje u, već dulje vrijeme, zamornoj ligi bez ikakve rezultatske satisfakcije i smisla. Barem su u Splitu mogli neke stvari naučiti na Ciboninu primjeru iz prošle sezone, a nisu. Šteta.