To je to što me zanima!

Srpski izbornik: Dolazili su kod moje majke, nudili mi i kule i gradove da dođem u Dinamo

Ćiro je bio kao da je s Marsa, a iako nekad vulgaran, jako je simpatičan. Hajduk mi je bio teži protivnik nego Dinamo, a Zlatko Vujović i danas bi mogao igrati u bilo kojem klubu svijeta, kaže legenda Zvezde
Vidi originalni članak

Idući tjedan u Beogradu će biti predstavljanje knjige "Piksi - sve za deset", o karijeri jednog od najboljih igrača u povijesti srpskog nogometa i današnjeg izbornika Srbije Dragana Stojkovića (57).

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Autor Nebojša Petrović naglašava da je to i saga o vremenu koje budi određenu dozu nostalgije. Uspomena na nogomet koji je imao dušu, na ljude kojima su ljubav i ideali bili važniji od slave i novca, na državu koje više nema.

Pisao je o Piksijevim vojničkim danima u Prištini s Alenom Slavicom, snimanju spotova za "Top listu nadrealista" s Neletom Karajlićem, druženju sa Dikom, Borom, Milojem, Dejom, odnosima sa trenerima Vasovićem, Stankovićem, Šekularcem i Goethalsom, izbornicima Veselinovićem, Osimom, Santračem, Boškovom.

- Na vrlo originalan način, opisani su Piksijevi školski dani u Nišu, počeci u Radničkom i mlađim selekcijama reprezentacije Jugoslavije, prvi golovi i prve majstorije, urnebesni prelazak u Crvenu zvezdu, antologijske utakmice sa Real Madridom, Kölnom, Milanom, iskustva iz mečeva sa Partizanom, Dinamom, Hajdukom, prvi trofeji, individualna priznanja, susreti sa zvijezdama svjetskog nogometa, duelima protiv Španjolske i Argentine na SP-u u Italiji 1990., finalu Kupa prvaka u Bariju, dramatičnim trenucima koji su prethodili izbacivanju Jugoslavije s Eura u Švedskoj 1992., paklenom ambijentu na Maksimiru protiv Hrvatske, Mundijalu u Francuskoj, Europskom prvenstvu u Belgiji i Nizozemskoj - kaže Petrović.

Posebni su odlomci o iskustvima s utakmica protiv hrvatskih klubova, Hajduka i Dinama, o ambijentu na Maksimiru prije, za vrijeme i poslije čuvene utakmice 1999. godine, kao i o legendarnom Ćiri Blaževiću, s kojim je tijekom vojničkih dana u Prištini imao izuzetno korektan odnos.

Uz dopuštenje autora, ekskluzivno prenosimo izvadak iz knjige.

- Ćiro je vrlo simpatičan tip. Strahovito šarmantan, karizmatičan. Zaludio je cijelu Prištinu, gledali su u njega kao u Boga. Još s onim bijelim šalom oko vrata, imao si dojam da je upravo sišao s Marsa. Izuzetno inteligentan, ponekad previše vulgaran, ali to je bio njegov stil. Kada bi neko drugi tako psovao, zvučalo bi degutantno. Ali Ćiro je bio original i ljudi su ga voljeli slušati. Pokušavao me na sve moguće načine uvjeriti da pređem u Dinamo. Čak je imao neku vezu u Nišu, nekog direktora pošte Novakovića, koji je radio za Dinamo. Dolazili su kod moje majke, obećavali kule i gradove. Svega je bilo - ispričao je Stojković.

Piksi je u knjizi otkrio da mu je pobjeda protiv Dinama na Marakani 5-2 poslužila kao prekretnica poslije nešto slabijeg početka u Crvenoj zvezdi, a da mu je Hajduk uvijek bio nezgodniji rival od zagrebačkih modrih:

- Tako je bilo u Radničkom, a i kasnije kada sam prešao u Crvenu zvezdu. Bili su nekako žustriji, agresivniji, opasniji… Potpuno drugačiji mentalitet ljudi, ambijent na stadionu. Teško je bilo pobijediti u Splitu. Sjećam se dvomeča u osmini finala Kupa Uefe, Hajduk nas je (Piksi je igrao za Radnički, nap. a.) glatko pobijedio u obje utakmice 2-0 i otišao dalje. Imali su strašan tim sa Sliškovićem, Gudeljem, Vulićem, braćom Vujović… Interesantan je podatak da smo ih te sezone oba puta pobijedili u prvenstvu. U Nišu je bilo 1-0, na Poljudu 2-1. Međutim, ništa nam nije polazilo za nogom u tom europskom okršaju. Zlatko Vujović i Vulić dali su golove na vrijeme u prvoj utakmici, krajem prvog i početkom drugog poluvremena. U uzvratu je Zoran Vujović bio dvostruki strijelac, oni su zasluženo otišli dalje i dogurali do polufinala, gdje ih je zaustavio Tottenham.

Inače, prvi gol u seniorskoj karijeri, piše autor, Stojković je postigao Dinamu u travnju 1983. godine, u remiju 1-1. U knjizi je biranim riječima govorio o legendarnom asu Hajduka i svom kolegi iz reprezentacije Jugoslavije Zlatku Vujoviću.

- Ivica Osim je fantastično je izbalansirao tim, jer nije dobro kada imaš desetoricu znalaca na terenu. Prozivali su ga zbog forsiranja nekih igrača, ali znao je što radi. Svaki od tih igrača imao je svoju ulogu u ekipi. Najbolji primjer je Zlatko Vujović, momak kojega su jako osporavali. Ja tvrdim da je Zlatko jedan od rijetkih nogometaša iz tog vremena koji bi i danas imao mjesta u bilo kojem klubu u svijetu. Prototip modernog napadača. Imao je brzinu, osjećaj za gol, stalno je bio na rubu zaleđa, vrlo težak za čuvanje, agilan i pokretan, prodirao je po oba krila, često mijenjao stranu i zbunjivao protivnika. Ljudi sa strane imaju pogrešan dojam, samo mi, igrači, znamo koliko je Zlatko bio važan kotačić u ekipi. Kada takvog igrača imate u špici, onda je i vama iz veznog reda znatno lakši posao. Svjesni ste da uvijek imate rješenje u kontranapadu, kad se trebate osloboditi lopte ili promijeniti stranu. Gurnete je naprijed i znate da će je Zlatko sigurno stići i napraviti problem protivniku. Pogledajte televizijske špice u kojima se vrte najvažniji golovi u povijesti jugoslovenskog nogometa. Tu ćete vidjeti gol Ljube Radanovića u Splitu protiv Bugarske i moj gol u Veroni protiv Španjolske. Što mislite, tko je namjestio te golove?

Tijekom vojničkih dana u Prištini, Piksi je najviše vremena provodio s karlovačkim pjevačem Alenom Slavicom, koji je autoru knjige Nebojši Petroviću ispričao gomilu anegdota iz vojarne Maršal Tito.

- Piksi i ja smo 13 mjeseci spavali krevet do kreveta. Sve smo prolazili s lakoćom, kroz humor i zajebanciju - prisjeća se Alen Slavica vojničkih dana u Maršalki, kako su vojnici od milja zvali vojarnu u Prištini.

- Nikad neću zaboraviti atletsko natjecanje u Prizrenu, na kojem smo obojica sudjelovali u utrci na 100 metara. Moram se pohvaliti da je bio sporiji od mene, ostavio sam ga metar u cilju. Druženje se, naravno, nastavilo i poslije vojske. Spavao sam pet-šest puta kod njega u Beogradu. To je bilo sredinom osamdesetih, kada sam zaista uživao veliku popularnost na prostoru cijele Juge. Ali kad sam vidio koliko je on popularan kao kapetan Crvene zvezde, rekao sam mu da takav status ni Rod Stewart nije imao na vrhuncu slave. Piksi je u stanu imao video-rekorder i jednog dana mi je šest puta puštao snimku na VHS kazeti s utakmice na kojoj je odigrao dupli pas s Diegom Maradonom. Znate li što mi je rekao? 'Alene, ovo ti je isti osjećaj kao da plešeš na sceni sa Michaelom Jacksonom' - evocirao je uspomene karlovački pjevač, koji danas živi s obitelji u Americi, ali prati informacije o Stojkovićevim uspjesima.

- Jako mi je drago što je reprezentaciju Srbije odveo na Svjetsko prvenstvo u Katar. Znam koliko je dobar u svom poslu, ne miri se s prosjekom i uvijek želi biti najbolji. Takav je bio u vojsci, tijekom igračke karijere, a takav je i sada. Želim mu svu sreću ovoga svijeta jer zaslužuje biti na vrhu - poručio je čovjek čiji se svevremenski hit "Dao sam ti dušu, srce sam ti dao" prodao u platinastoj nakladi i obilježio je mnoge ljubavne priče na našim prostorima.

Idi na 24sata

Komentari 69

  • Lile Mlađi 27.05.2022.

    Ovo je za nevirovati,piksija sam uživo gleda kup UEFA čovik prođe 6 igrača Hajduka,istina bura bila ,ali čemu glupi komentari,njega sad i u Srbiji napadaju,pa di mi živimo,jel se neko sića vjesti diksi  ukočio piksija,mudrijaši pošaljite poruku o kome se radi

  • DeGogi 13.05.2022.

    definitivno bolji trener od našeg svećenika iz Livna.

  • IvannDE 13.05.2022.

    pa Predrag Mijatović je potpisao sa Hajdukom . čak su mu dali i pare. ali je odustao zbog rata i pare vratio. tako da...

Komentiraj...
Vidi sve komentare