Četiri puta bili su prvaci Europe. Točnije, jedine medalje koje imaju s europskih prvenstava upravo su zlata. Srebra i bronce nemaju. Jedno od tih zlata osvojili su upravo u Hrvatskoj, 2000. godine. Danas više nema Tommyja Svenssona, Stefana Lovgrena ili Kima Anderssona, danas su neki drugi klinci, opasni kao Zlatan Ibrahimović u nogometu.
Prva zvijezda i kapetan im je Niclas Ekberg, krilni igrač, koji u prosjeku zabija pet golova. Uz njega opasna krila su Jerry Tollbring i Mattias Zachrisson. Islanđani su im sjajno zatvorili krila i prepustili im igru kroz sredinu, gdje su “kolo” vodili Simon Jeppson i Jim Gottfridsson.
A u brojkama to je izgledalo ovako - tri krilna igrača zajedno su šutnula pet lopti, dok je vanjski dvojac opalio prema islandskom golu čak 21 put. Šveđani su imali ukupno 49 udaraca, što znači da su Jepsson i Gottfridsson opalili više od 40 posto. Drugim riječima, kad im zatvorite krila, igra ide kroz sredinu, i kao što smo vidjeli protiv Islanda, uz ne baš osobitu uspješnost.
Već nakon osam minuta gubili su 8-2, nakon 13 je bilo 14-5, pa je švedski izbornik, držeći se rukama za glavu, već do te nesretne 13. minute potrošio dva “time-outa”, što valjda nije viđeno od vremena dok se rukomet igrao na otvorenim terenima.
Jedan od razloga poraza protiv Islanda je i golman Andreas Palicka, od kojeg je na Euru jedino lošije branio nesretni Vladimir Cupara iz Srbije. Dobro, i njegova zamjena Tibor Ivanišević, koji nije obranio niti jednu loptu.
Katastrofalnog Palicku zamijenio je Mikael Appelgren, obranio 11 udaraca i Šveđani su stigli do ‘minus dva’. Buduća zvijezda švedskog rukometa je lijevi vanjski Simon Jeppsson. Visok je 203 centimetra, baš kao Igor Vori, i ima odličan udarac.
Uostalom, koliko su opasni najbolje je rekao Ivano Balić.
- Šveđani su jaki, po meni uz Francusku najveći kandidati za naslov. Oni trče, zabijaju se, kako se kaže, u leđa.
Eto, ako to kaže najveći rukometaš u povijesti te igre, onda se itekako moramo uozbiljiti.
I dobro pripremiti.