Hrvatski dragovoljac, Inter, Međimurje. Igrao je u momčadima na granici Prve i Druge HNL, nekako uspijevao živjeti od nogometa, iako su plaće često kasnile.
- Ne, nisam razmišljao o odlasku iz nogometa, nadao sam se da ću jednom ipak uspjeti - kaže Tomislav Dujmović (27).
- Imao sam na stolu ugovor sa St. Gallenom, već gotovo potpisao. I onda je stigao poziv na probu iz Perma. Otišao sam, riskirao da ostanem bez svega. Ali, u Rusiji su bili zadovoljni i ostao sam.
No muke su tek počele. Prve sezone nije igrao, a klub je jedva ostao u prvoj ligi. Promijenio se trener.
- Ni tada nisam baš igrao, a jednu me utakmicu stavio u špicu (iako je zadnji vezni, nap.a.) i nisam bio dobar. Sjedio sam na klupi i tek zbog ozljeda drugih počeo sam jednu utakmicu na svome mjestu. Zabio sam gol i asistirao i onda je krenulo. Da nisam igrao tu utakmicu, tko zna gdje bih sad bio - sjeća se Dujmović, koji je odjednom postao tražena roba.
- Ovu sezonu Amkar je završio četvrti, ide u Kup Uefe. Stigao mi je poziv Celtica, trebao sam otići u Glasgow i potpisati. Ali, trener Strachan tada je bio na putu. Zvali su i drugi put, no onda sam već sve dogovorio s Lokomotivom iz Moskve. Idem u pravi, veliki klub, u samo tri godine cijela mi se karijera okrenula. Čovječe, koliko se toga treba poklopiti...
RAZMIŠLJAO O CRNOJ GORI, ALI SANJA HRVATSKU
Trener u Amkaru bio mu je Crnogorac Božović, ponudio mu je da zaigra za Crnu Goru.
- Razmišljao sam o tome, priznajem, iako je to mnoge začudilo. Prođe ti kroz glavu da možeš igrati na EP-u ili SP-u. No tad nisam znao da ću imati sjajnu sezonu i sad sanjam Hrvatsku. Tri dana ne bih spavao samo da dobijem Bilićev predpoziv.