Europski Dinamo! Uzvik je to kojim su se posljednjih godina često rugali Mamićevoj viziji 'modre' momčadi i obećanju da će napokon stvoriti momčad koja će izgledati europski te igrati kao 'veliki dečki' koje proljećima već sredinom tjedna gleda na televiziji. Dovodio je igrače, prodavao ih skupo i redovito vrištao da je upravo sljedeća sezona ta koju čekaju desetljećima. No jedno je iz mjeseca u mjesec, iz transfera u transfer, zaboravljao. Trenera! 

Dovodio je polovne trenerčiće, neiskusne i bahate primadone da se uče na 'modrom' stroju. I u pravilu je to izgledalo loše, točnije, posljednjih godina izgledalo je baš onako kako su navijači očekivali da će izgledati. Gubilo se od lošijih, izlazilo se na travnjak pognutih glava, igrači samo što nisu plakali već prije prvog sučeva zvižduka, no i to se jednom moralo promijeniti. Moralo se jednom pogoditi i s trenerom.

A sad smo sigurni, promijenilo se dolaskom Vahida Halilhodžića. Najbolji je to potez 'modrog šerifa' u posljednjih desetak godina. Vaha je, kao pravi čarobnjak, uplašene mačiće kojima nije falilo ni ptičjeg mlijeka pretvorio u borbene lavove. A pravi majstor vidi se upravo po pripremi utakmice, govoru na poluvremenu i motivaciji svojih igrača. Tome služi trener!

Čudili su se mnogi, primali za glavu kad su vidjeli da u sastavu za ključnu utakmicu u Bruggeu nema Rukavine, Moralesa i Ademija, dosad standardnih prvotimaca. Kako? Zašto sada baš eksperimentira? Zar je poludio? Nema Rukavine?! I u prvom poluvremenu svi oni s rukama na glavi imali su pravo. Nije to dobro izgledalo. Silna napucavanja Dinamove obrane na Beqiraja i Sammira odbijala su se od visokih Belgijaca. Ibanez trči belgijskom livadom kao uplašeno štene, Sammir nemoćan, Beqiraj usamljen, a Badelj izgubljen na desnoj strani. I tko je bio kriv? Trener!

No na drugo poluvrijeme istrčala je neka druga momčad u zlatnim dresovima. Rastrčana, agresivna, potpuno druga slika nego u prvom dijelu. I samo je jedan čovjek zaslužan za tu nevjerojatnu transformaciju. Trener! Vaha, majstor kakvog dugo nismo vidjeli u hrvatskom nogometu. E sad, nismo sigurni da li je Vaha planski umrtvio igru u prvom poluvremenu pa jurnuo u drugom. Ili je održao pravi govor u poluvremenu i probudio svoje igrače. Kako god bilo, sinoć se vidjela njegova ruka. Maestralno je upravljao svojim strojem i pokazao da je u ovom trenutku najvrijedniji 'igrač' Dinama. Kapa dolje majstore, pokazali ste što je Dinamu nedostajalo svih ovih godina. Trener!