Umjesto da svako malo mijenjaju travnjak, Hajduku bi bilo pametnije angažirati čovjeka koji odražava travnjake u Postirama – našalio se dugogodišnji pretplatnik Hajduka kada je vidio u kakvim se uvjetima Hajduk priprema na Braču, a u kakvim uvjetima su odigrali domaće utakmice na Poljudu u prvom dijelu sezone.
Hajduk već dugo muku muči s travnjakom, ne samo da ga je napala gljivica, nego je i glinena podloga zbijanjem postala vodonepropusna, pa travnjak truli. A ne pomaže mu ni podloga bogata sumporom na kojoj je stadion izgrađen. U svibnju bi travnjak opet trebao biti zamijenjen mješavinom prirodne i umjetne trave, vjerojatno s njim i tridesetak centimetara površinskog sloja podloge..., a hoće li to trajno popraviti njegovo stanje, to ćemo tek vidjeti.
No vratimo se travnjacima Sportskog centra Polježice, koji su kvalitetniji od terena na Poljudu iz više razloga. Kvalitetnija je podloga, manje se koriste, a ono ključno je i svakodnevni rad na terenu, i to s puno ljubavi. Glavni čovjek je Đorđo Jurišić koji je preko 40 godina u klubu, a prvi operativac Željko Vladislavić, koji doslovno živi pet metara od terena, i prvo što vidi kad ujutro otvori oči je travnjak. Popularni "Voje" kako ga mještani zovu, doslovno gleda kako trava raste, i na terenu je svakodnevno.
Može li ga Hajduk angažirati? Ne može, ni angažirati ni platiti. Vladislavić je zaljubljen u svoja Postira, a teren i onako održava volonterski, nakon posla. Ujutro radi u lokalnom komunalnom poduzeću, a popodne je uglavnom na terenu, gdje radi po naputcima Jurišića. Sije, zalijeva, dohranjuje, kosi, popravlja ako nešto treba... I po kiši, i po buri, i po ljetnim vrućinama. I zbog toga su dva postirska travnjaka u savršenom stanju 365 dana u godini. Pa čak i ove kišne zime, kada se na Brač izlilo nezapamćenih 400 litara kiše u dvadesetak dana, na terenima se normalno može trenirati. Iako nemaju posebne sustave navodnjavanja ili drenaže, iako nemaju moderne strojeve za valjanje ili bušenje terena, Bračani sve rješavaju priručnim alatima i uz puno strpljenja i ljubavi.
Čim igrači odu u hotel, na scenu stupaju Željko, i za ovu priliku njegov privremeni pomoćnik Ante Matulić. Poprave iskopane busene trave, povaljaju teren, ako treba i pokose i označe linije, sve kako bi idući trening dočekao u što boljem stanju.
- Sve za Hajduka, ako treba i kišu ćemo zaustaviti. Hajduk se voli jednako i kad je prvi i kad je peti, nadajmo se da će baš iz Postira krenuti prema vrhu prvenstvene ljestvice. A valjda će se sjetiti i ostaviti štogod opreme za naše veterane – kaže Vladislavić, koji je i sam nekada igrao nogomet, a danas je aktivan u momčadi postirskih veterana koja redovito trenira i igra utakmice.
- Svi smo mi ponosni da nam je Hajduk došao i ako Bog da redovito će dolaziti jer nigdje neće imati ovakve uvjete i ovakvu podršku kao kod nas u Postirama – zaključio je Vladislavić.
A kolika je njegova ljubav prema Hajduku, možda i najbolje svjedoči da je odmah prekinuo košenje pomoćnog terena kako zvuk motora kosilice ne bi ometao Boru Primorca i igrače na popodnevnom treningu. Posao je dovršio kad je trening završio...