Na stadionu 30.000 ljudi, rapsodija u najvećem derbiju, pjenušac na travnjaku, majice "Šampioni" i pjesma s navijačima na sjevernoj tribini. Pa vožnja u otvorenom autobusu od Maksimira do Trga bana Jelačića uz onu već pomalo zaboravljenu "Izađite na balkone, pozdravite šampione! Dinamo, Dinamo" I obećanje presretnih, ganutih mladića koji su tek izašli iz tinejdžerskih godina:
- Vratit ću se jednog dana.
Tako se, prije više od deset godina, od Zagreba oprostila strašna generacija kasnijih svjetskih asova Luka Modrić, Eduardo da Silva, Vedran Ćorluka... Generacija koja (u Europi) nije napravila ni približno kao današnja. I iz koje se, stjecajem okolnosti, nitko od glavnih igrača nije vratio u Dinamo.
Joško Gvardiol ponosno je u srijedu pozirao s peharom Kupa. Pljeskali su mu samo suigrači i suparnici, a trener Krznar otkrio je da se Joško želi oprostiti od Dinama u Maksimiru pa će vjerojatno protiv Šibenika odigrati oproštajnu utakmicu.
Zadnju su utakmicu za Dinamo vjerojatno odigrali i 26-godišnjaci Dominik Livaković i Bruno Petković, koji nakon Eura hvataju zadnji vlak za unosniji transfer. Kao i Lovro Majer ili Luka Ivanušec, za koje će sigurno doći dobre ponude, ali vjerujemo da Dinamo neće baš odmah prodati obojicu. A tu je i Mislav Oršić, kojem je već 28 godina i ako nakon Eura dobije neku primamljivu ponudu iz najjačih liga, klub mu neće praviti problem, kao ni Arijanu Ademiju (29).
Damir Krznar poslao je reprezentativce na odmor, da uhvate koji dan više prije priprema za Euro. U subotu protiv Šibenika kapetan Ademi ući će u završnici, taman da podigne pehar, a vidjet ćemo Dinamovu budućnost. Vidjet ćemo momke koji će oduševljavati navijače idućih godina, poput Ivana Šaranića (18), Nike Jankovića (19), Martina Baturine (18)...
A povijest će pisati da se jedna velika generacija igrača Dinama oprostila nakon najuspješnije sezone u povijesti pred - praznim tribinama. Posljednji put kad su Gvardiol, Oršić, Petković, Ivanušec i društvo čuli pljesak navijača bilo je još 22. listopada prošle godine, u utakmici protiv Feyenoorda (0-0). Kada ga je najviše zaslužio Livaković obranivši penal, a na tribinama je bilo 1270 ljudi. A samo na dvije HNL utakmice u Maksimiru ove sezone bilo je publike: protiv Slavena u rujnu 354 i protiv Gorice u listopadu 815 gledatelja.
Dašak pravog Maksimira dinamovci su osjetili samo kad je stotinjak navijača nakon pobjede nad Tottenhamom došlo ispod istočne tribine i dočekalo svoje junake.
Ali Gvardiol, Petković, Livaković i ostali koji su odigrali svoju zadnju utakmicu za Dinamo nisu na odlasku, kao Modrić, Eduardo i Ćorluka, mahali punim tribinama i pjevali s navijačima. I to im fali.
Zato se, za razliku od njih, vratite jednoga dana. Barem po zasluženi pljesak navijača, koji vam nisu stigli čestitati i zahvaliti na divnoj sezoni. Najvećoj u povijesti.