Umjesto da se posvete radu s mladima i svake godine izbace nekog novog Pašalića, Vlašića, Balića, Bradarića, Palaversu, Grbića, Leticu..., čim se blagajna napuni, čelnici kluba odu preko granice u šoping...
Vidi originalni članak
Tek kad presuši blagajna i kad se nađu pred zidom, u Hajduku se sjete pogledati i u vlastito dvorište, a tamo redovito pronađu nekog mladog igrača koji ih izvlači iz rezultatskih i financijskih problema. Kad je blagajna puna, arči se i banči, kupuju se igrači od Australije do Brazila, od Portugala do Kazahstana, ugovori se dijele šakom i kapom, a kad kriza zakuca na vrata, a događa se to svako nekoliko godina, Hajduk se okrene sam sebi.